Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-490/12 (R. B.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-490/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godineu predmetu broj AP 490/12, rješavajući apelaciju Radeta Bakića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radeta Bakića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 77 0 P 003167 19 Rev od 22. decembra 2011. godine, zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Rade Bakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Predrag Radulović advokat iz Banja Luke, podnio je 1. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 77 0 P 003167 19 Rev od 22. decembra 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 P 003167 07 P 9. oktobra 2009. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 003167 09 Gz od 10. decembra 2009. godine, odbijeni su kao neosnovani zahtjevi apelanta kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rješenje tuženog Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj 05/2-126-262/07 od 3. decembra 2007. godine, kojim je apelantu prestao radni odnos, te da se tuženi obaveže da apelantu uspostavi sva prava iz radnog odnosa na način kako je to precizirano u izreci. U obrazloženju rješenja je navedeno da je da iz činjenične osnove proizlazi da je apelantu prestao radni odnos na osnovu rješenja tuženog u kojem je kao razlog prestanka radnog odnosa navedena odluka IPTF-a o oduzimanju certifikata apelantu za rad u MUP RS, te je tuženom naloženo da otpusti iz službe sve policajce kojima nije odobrena certifikacija. Nadalje, drugostepeni sud je istakao da u konkretnom slučaju odnosno kod nesporne činjenice da apelant ne posjeduje certifikat za rad, što je saglasno članu 14. stav 2. Zakonu o izmjenama i dopunama zakona o unutrašnjim poslovima ("Službeni glasnik RS" broj 19/99) samostalan osnov za prestanak radnog odnosa.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 77 0 P 003167 19 Rev od 22. decembra 2011. godine, apelantova rveizija izjavljena protiv presude Okružnog suda broj 77 0 P 003167 09 Gz od 10. decembra 2009. godine, odbijena je kao neosnovana.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na presude koje su donesene na osnovu akta IPTF-a , donesenog u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, te smatra da su mu tim odlukama povrijeđena naprijed navedena ustavna prava. Ustavni sud primjećuje da su osporene odluke donesene isključivo na temelju akta IPTF-a. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća na odluku Evropskog suda u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07) u kojoj je žalbe aplikanata u pogledu odluka Visokog predstavnika od 29. juna 2004. godine, 16. decembra 2004. godine i 23. marta 2007. godine, proglasio inkopatibilnim ratione personae u smislu značenja člana 35 Evropske konvencije. U navedenoj odluci Evropski sud je: podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja. Ustavni sud smatra da se praksa Evropskog suda može primjeniti u konkretnom slučaju, s obzirom da je akt IPTF-a, kojim je utvrđeno da apelant nije podoban za certifikaciju, donio u procesu certifikacije u skladu sa svojim ovlaštenjima iz Sporazuma, koji je 9. decembra 1998. godine potpisan između legalnih predstavnika Republike Srpske i predstavnika Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini. U skladu sa tim, Ustavni sud smatra da Bosna i Hercegovina nema odgovornost za tu odluku Komesara IPTF-a, donesenu u okviru mandata Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, pa je shodno tome, apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić