Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5196/10 (A. A.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5196/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine u predmetu broj AP 5196/10, rješavajući apelaciju Adema Abazovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adema Abazovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 46 0 P 001915 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu broj 046-0-P-06-000395 od 9. jula 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Adem Abazović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, podnio je 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 46 0 P 001915 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 046-0-P-06-000395 od 9. jula 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 046-0-P-06-000395 od 9. jula 2007. godine, u pravnoj stvari tužitelja I.A., F.A., A.A., A.A., S.A. i M.A. protiv apelanta, radi naknade nematerijalne štete, odlučeno je na način pobliže opisan u izreci presude.

3. Kantonalni sud je je odlučujući o žalbama apelanta i tužitelja F.A., S.A. i M.A. donio presudu broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine kojom je odlučeno na način pobliže preciziran u izreci presude..

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 001915 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine, odbačena je kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine. U obrazloženju navedenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Dalje se navodi, da su tužitelji u ovom sporu formalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 2. ZPP) pa se u materijalno-pravnom smislu radi o više tužbenih zahtjeva istaknutih u jednoj tužbi od strane više tužitelja, te se za ocjenu dopuštenosti revizije uzima u obzir pojedinačna vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od pojedinih suparničara a ne po njihovom zbroju. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom predmetu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude za svakog od tužitelja ne prelazi limitirajući iznos preko 10.000,00 KM zbog čega je zaključio da revizija apelanta nije dopuštena. Također, Vrhovni sud navodi da se u konkretnom slučaju nije stekao uslov propisan odredbom člana 237. stav 3. ZPP (da sud izuzetno dozvoli reviziju) jer odlučivanje po izjavljenoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je reviziju kao nedopuštenu odbacio primjenom člana 247. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 46 0 P 001915 10 Rev od 31. avgusta 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Obzirom na navedeno, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine.

9. Ustavni smatra da nije potrebno utvrđivati tačan datum kada je apelantu uručena presuda Kantonalnog suda broj 46 0 P 001915 08 Gž od 24. juna 2009. godine, imajući u vidu da je predmetnu presudu u svakom slučaju primio prije 31. avgusta 2010. godine, kada je Vrhovni sud donio odluku o reviziji koju je izjavio protiv te presude. S obzirom da je apelant presudu Kantonalnog suda primio prije 31. avgusta 2010. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. novembra 2010. godine godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5196/10 (A. A.) | Sudska praksa | Aktio