Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-766/12 (M. J.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-766/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 766/12, rješavajući apelaciju Milosava Jovovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milosava Jovovića podnesena protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 14 0 U 001270 11 U, od 27. januara 2012. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milosav Jovović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 22. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu Okružni sud), broj 14 0 U 001270 11 U, od 27. januara 2012. godine.
2. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, filijala Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Filijala) broj 0001071459892, od 1. oktobra 2002. godine apelantu je utvrđeno pravo na invalidsku penziju.
3. Zaključkom Filijale, broj 1071459892, od 13. septembra 2010. godine odbačen je zahtjev apelanta za izmjenu pravosnažnog rješenja Filijale, broj 0001071459892, od 1. oktobra 2002. godine i utvrđivanje novog iznosa invalidske penzije.
4. Rješenjem Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bijeljina, Odjeljenje za rješavanje o pravima iz PIO u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Fond), broj 1071459892, od 10. maja 2011. godine žalba apelanta protiv pomenutog zaključka odbijena je kao neosnovana.
5. Presudom Okružnog suda, broj 14 0 U 001270 11 U, od 27. januara 2012. godine tužba apelanta odbijena je kao neosnovana. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo je Filijala pravilno postupila kada je zaključkom odbacila zahtjev apelanta za izmjenu pravosnažnog rješenja, s obzirom da apelant nije ponudio nove dokaze koji bi ukazali na osnovanost zahtjeva apelanta za određivanje novog iznosa penzije. Nadalje je navedeno da kako apelant nije ponudio nove dokaze koji bi doveli do drugačijeg rješenja upravne stvari pravilno postupio i Fond kada je žalbu apelanta protiv zaključka , broj 1071459892, od 13. septembra 2010. godine odbio kao neosnovanu.
6. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Okružnog suda, broj 14 0 U 001270 11 U, od 27. januara 2012. godine kojom je tužba apelanta odbijena je kao neosnovana. Pomenutom presudom utvrđeno je da je Filijala pravilno postupila kada je donijela Zaključak broj 1071459892, od 13. septembra 2010. godine kojim je odbacila zahtjev apelanta za određivanje novog iznosa penzije, jer apelant nije ponudio nove dokaze koji bi ukazivali na osnovanost njegovog zahtjeva. Prema tome, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje uživa li predmetni postupak zaštitu člana 6. stav
1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita jesu li ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza.
10. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost zahtjeva za određivanje novog iznosa penzije, a ne o apelantovim građanskim pravima i obavezama. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donijeta pobijana rješenja nije bio odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obveza. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domenu člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega je apelacija, ratione materiae, inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Takođe, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o dopustivosti apelantovog zahtjeva zahtjeva za određivanje novog iznosa penzije nije odlučivalo ni o pravu apelanta na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić