Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-889/11 (S. J.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-889/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godineu predmetu broj AP 889/11, rješavajući apelaciju Siniše Joldžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše Joldžića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 I 013506 10 Gz od 29. novembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 013506 09 I od 13. maja 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Siniša Joldžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kozarske Dubice, kojeg zastupa Slobodan Bajalica advokat iz Kozarske Dubice, podnio je 21. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 013506 10 Gz od 29. novembra 2010. godine i rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 I 013506 09 I od 13. maja 2010. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 013506 09 I od 13. maja 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjm Okružnog suda broj 77 0 I 013506 10 Gz od 29. novembra 2010. godine odbačen je kao neblagovremen prigovor apelanta kao izvršenika izjavljen protiv rješenja Osnovnog suda broj 77 0 I 013506 09 I od 6. avgusta 2009. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenje o izvršenju prema priloženoj dostavnici apelant primio 15. avgusta 2010. godine, a prigovor protiv navedenog rješenja izjavio 25. avgusta 2010. godine. Osnovni sud dalje navodi, da je s obzirom na navedeno prigovor podnesen protekom zakonskog roka od osam dana propisan odredbom člana 12. stav 2. Zakona o izvršnom postupku.
3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant je naveo i povredu prava iz čl. 8. i 29. Univrezalne deklaracije o ljudskim pravima.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 013506 09 I od 13. maja 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjm Okružnog suda broj 77 0 I 013506 10 Gz od 29. novembra 2010. godine, kojim je odbačen kao neblagovremen prigovor apelanta kao izvršenika izjavljen protiv rješenja Osnovnog suda broj 77 0 I 013506 09 I od 6. avgusta 2009. godine. Obzirom na navedeno, propustom apelanta da podnese žalbu u roku, apelant se lišio mogućnosti da redovni sud odluči o njegovoj žalbi. Dakle, u konkretnom slučaju, apelant nije blagovremeno izjavio prigovor protiv navedenog rješenja Osnovnog suda. Iz tog razloga ni redovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog prigovora, već je isti odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti prigovor protiv navedenog rješenja ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja prigovora, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis Ustavni sud, odluka broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je redovni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem prigovora nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka isti izjavio, na temelju koje se nije moglo meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06, od 15. februara 2007. godine). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić