Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1051/10 (PP “STRIKAN“ Bijeljina,M. O. i H. O.,Z. M.,S. H. i S. S.,A. Ć.,„ABACUS“ d.o.o. Mostar i N. P.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1051/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 1051/10, rješavajući apelaciju PP “STRIKAN“ Bijeljina i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: PP “STRIKAN“ Bijeljina, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 467 od 5. novembra 2009. godine;
Mehmed Omerčić i Hasan Omerčić, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08-001278 od 17. februara 2010. godine;
Zdenko Mikulić, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000379 od 29. juna 2010. godine;
Sead Henić i Sevleta Sušić, protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 659 od 19. maja 2010. godine;
BIRO ZELENE KARTE U BOSNI I HERCEGOVINI , protiv
presude Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 63 0 P 000260 09 Gz od 11. januara 2010. godine;
Anto Ćurić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 56 0 P 008883 09 Rev od 12. augusta 2010. godine; “ABACUS“ d.o.o. Mostar, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 046527 10 Pž od 9. septembra 2010. godine, i
Nikola Polovina, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000797 od 12. augusta 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 1051/10
1. PP “STRIKAN“ Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miroslav Stričić iz Bijeljine, podnio je 22. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 118-0-Rev-08-000 467 od 5. novembra 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena a djelomično odbijena/odbačena apelantova tužba radi naknade štete prouzrokovane propustima u radu organa tužene. AP 1658/10
2. Mehmed Omerčić i Hasan Omerčić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Lukavca, podnijeli su 7. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-
0-Gž-08-001278 od 17. februara 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi naknade štete zbog uništenih stabala.
AP 3024/10
3. Zdenko Mikulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-
Ćurić-Miletić Mostar, podnio je 16. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 070-0-
Rev-09-000379 od 29. juna 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 19. decembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je odbijena, a djelomično odbačena apelantova tužba radi naknade štete na poslovnom prostoru.
AP 3663/10
4. Sead Henić i Sevleta Sušić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, podnijeli su 24. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda RS broj 118-0-Rev-08-
000 659 od 19. maja 2010. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 3. decembra 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je tužba apelanata radi naknade štete zbog rušenja i uklanjanja stambeno-poslovne zgrade i pomoćnih objekata i izmakle dobiti.
AP 5180/10
5. BIRO ZELENE KARTE U BOSNI I HERCEGOVINI (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda Široki Brijeg broj 63 0 P 000260 09 Gz od 11. januara 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime naknade štete na vozilu i troškova izrade izvida štete.
AP 5253/10
6. Anto Ćurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prozor-Rame, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-
Ćurić-Miletić Mostar, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 56 0 P 008883 09 Rev od 12. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba protiv tuženog radi naknade štete na temelju police kasko osiguranja, te je odbijena protivtužba tuženog protiv apelanta radi utvrđenja ništavosti ugovora o osiguranju. AP 5260/10
7. „ABACUS“ d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Faruk Ćupina i Sanja Začinović, advokati iz Advokature „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 24. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 046527 10 Pž od 9. septembra 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi naknade izgubljene dobiti.
AP 5290/10
8. Nikola Polovina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mokrog, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-09-000797 od 12. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi naknade štete za otuđene pokretne stvari.
Spajanje predmeta
9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1051/10.
Apelacioni navodi
10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić