Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2195/10 (J. T.,S. G.,N. S.,J. K.,M. K. i R. R. i drugi)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2195/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2195/10, rješavajući apelacije Jele Tirić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Jela Tirić protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 P 002015 09 Gž od 24. marta 2010. godine;
Semira Golić protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 001435 10 Rsz od 16. juna 2010. godine;
Nijaz Selimović protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000423 od 27. maja 2010. godine;
Jasminka Kurejšepi protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000947 od 3. juna 2010. godine;
Miodrag Kundačina protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-81/10 od 23. februara 2011. godine;
Radmila Reljić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 243 od 24. juna 2010. godine;
S.M. protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 027274 10 Gz od 18. oktobra 2010. godine; A.L. protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007485 08 Rsz od 13. septembra 2010. godine;
I.A., I.Š., N.M. i H.T. protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 011651 09 Gž od 8. septembra 2010. godine;
V.A., H.K., Dž.I. i A.Č. protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 011911 09 Gž od 1. septembra 2010. godine;
Dubravka Džino protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 010601 10 Gž od 22. septembra 2010. godine;
Ćerima Breko protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne I Hercegovine broj 58 0 P 900209 09 Rev od 14. septembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 2195/10
1. Jela Tirić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Žepča, podnijela je 4. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 44 0 P 002015 09 Gž od 24. marta 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila zaštitu prava iz radnog odnosa.
AP 2842/10 i AP 2632/11
2. Semira Golić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Kebo&Guzin“ iz Mostara, podnijela je 6. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 001435 10 Rsz od 16. juna 2010. godine. Apelantica je 24. juna 2011. godine podnijela novu apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Rs 001435 10 Rev od 12. aprila 2011. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice koji je podnijela radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 3429/10
3. Nijaz Selimović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Tomislav Baković, advokat iz Tomislavgrada, podnio je 10. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000423 od 27. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom je odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu kojim je tražio zaštitu prava iz radnog odnosa.
AP 3507/10
4. Jasminka Kurejšepi (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Kupresa, koju zastupa Tomislav Baković, advokat iz Tomislavgrada, podnijela je 3. avgusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000947 od 3. juna 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom je odlučeno o tužbenom zahtjevu apelantice kojim je tražila zaštitu prava iz radnog odnosa.
AP 3801/10
5. Miodrag Kundačina (u daljnjem tekstu: apelant), iz Bileće, kojeg zastupa Ekrem Galijatović, Alija Galijatović, Maida Galijatović i Nerma Bavčić, advokati iz Sarajeva, podnio je 3. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-166/09 od 17. juna 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 4. maja 2011. godine, osporivši i presudu Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-81/10 od 23. februara 2011. godine. U konkretnom slučaju, konačnom osporenom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio zaštitu prava iz radnog odnosa.
AP 3859/10
6. Radmila Reljić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Prijedora, podnijela je 10. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 243 od 24. juna 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom odlukom je odlučeno o tužbenom zahtjevu apelantice kojim je tražila zaštitu prava iz radnog odnosa.
AP 4833/10
7. S.M. (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Tuzle, koju zastupa Amir Morankić, advokat iz Tuzle, podnijela je 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 027274 10 Gz od 18. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila isplatu potraživanja iz radnog odnosa.
AP 4888/10
8. A.L. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Žepča, kojeg zastupa Dževad Hrnjić, advokat iz Žepča, podnio je 10. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007485 08 Rsz od 13. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odlučeno o apelantovom tužbenom zahtjevu kojim je tražio isplatu potraživanja iz radnog odnosa.
AP 5054/10
9. I.A., I.Š., N.M. i H.T. (u daljnjem tekstu: apelanti), svi iz Konjica, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 12. novembra 2010. godine apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 011651 09 Gž od 8. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili isplatu potraživanja iz radnog odnosa.
AP 5072/10
10. V.A., iz Konjica, H.K., iz Konjica, Dž.I., iz Sarajeva, i A.Č., iz Konjica (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 12. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 011911 09 Gž od 1. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili isplatu potraživanja iz radnog odnosa.
AP 5163/10
11. Dubravka Džino (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, koju zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 010601 10 Gž od 22. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev koji je podnijela radi poništenja rješenja o raspoređivanju na radno mjesto.
AP 5168/10
12. Ćerima Breko (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Mostara, koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija „Kebo&Guzin“ iz Mostara, podnijela je 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne I Hercegovine broj 58 0 P 900209 09 Rev od 14. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila isplatu potraživanja iz radnog odnosa.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2195/10.
Apelacioni navodi
14. U svim navedenim apelacijama, apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama, odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
18. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
19. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić