Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2493/10 (“Staršped” d.o.o. Gacko i drugi)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2493/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 2493/10, rješavajući apelaciju “Staršped” d.o.o. Gacko i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: “Staršped” d.o.o. Gacko, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000748 od 11. marta 2010. godine;

Avdija Hasanović, protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 002735 09 Gž od 27. aprila 2010. godine;

Lazar Maksimović, protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 013560 160 Gž od 21. maja 2010. godine;

Šefik Mešanović protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-09-001295 od 26. maja 2010. godine;

N.A., protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 005-0Gž-

10 000 002 od 18. augusta 2010. godine;

A.D. „Travunija“ Trebinje, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Ps 000022 09 Rev od 12. augusta 2010. godine; “BCEE“ London, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Ps 003953 09 Rev od 17. augusta 2010. godine; “Petrol” AD Banjaluka, podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-09-000036 od 13. oktobra 2009. godine;

Dalibor Krajinović, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 008042 10 Gž od 25. oktobra 2010. godine; Mara Gojšin, Milivoje Zubac, Desanka Šiljegović, Jadranka Mijanović, Biljana Misita, Branka Simunović, Slobodanka Pažin, Ljubica Odnjenović, Zora Manigoda, Milenko Vučurević, Milena Čabrilo, Koviljka Lalović, Jovo Ambulija, Milko Škoro, Milan Mokera, Stanislav Mrdić, Radovan Todorović, Miodrag Samardžić, Krstoslav Đerić i Slobodanka Palavestra, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000100 09 Rev od 4. novembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 2493/10

1.“Staršped” d.o.o. Gacko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Radenko Todorović, advokat iz Gacka, podnio je 19. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000748 od 11. marta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio naknadu štete zbog neizvršenja ugovora o izvođenju građevinskih radova.

AP 2510/10

2. Avdija Hasanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teočaka, kojeg zastupa Krnjić Sejfudin, advokat iz Tuzle, podnio je 23. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 002735 09 Gž od 27. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio naknadu štete zbog oštećenja vozila u prometnoj nezgodi. AP 2770/10

3. Lazar Maksimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pressburna, Austrija, kojeg zastupa Advokatska kancelarija Bogdanović iz Beograda, Republika Srbija, podnio je 2. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 013560 160 Gž od 21. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio naknadu štete zbog oštećenja vozila u prometnoj nezgodi.

AP 3407/10

4. Šefik Mešanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Miodrag Zeljić, advokat iz Brčkog, podnio je 5. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-09-001295 od 26. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan na isplatu naknade materijalne štete zbog neosnovanog obogaćenja.

AP 4588/10

5. N.A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Kenan Ademović, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 005-0Gž-10 000 002 od 18. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odnijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio naknadu materijalne štete.

AP 4740/10

6. A.D. „Travunija“ Trebinje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Momo Turanjanin i Dragan Škuletić, advokati iz Trebinja, podnio je 7. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Ps 000022 09 Rev od 12. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je parnični postupak koji je apelant pokrenuo radi naknade materijalne štete na ime izmakle dobiti.

AP 4778/10

7. „BCEE“ London (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miroslav Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 6. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Ps 003953 09 Rev od 17. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio naknadu materijalne štete. AP 5992/10

8. „Petrol” AD Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 30. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-09-000036 od 13. oktobra 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio naknadu materijalne štete.

AP 6026/10

9. Dalibor Krajinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Minhena, Savezna Republika Njemačka, kojeg zastupa Anto Grgić, advokat iz Kaknja, podnio je 29. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 008042 10 Gž od 25. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba kojom je tražio naknadu materijalne štete nastale u prometnoj nezgodi.

AP 6039/10

10. Mara Gojšin, Milivoje Zubac, Desanka Šiljegović, Jadranka Mijanović, Biljana Misita, Branka Simunović, Slobodanka Pažin, Ljubica Odnjenović, Zora Manigoda, Milenko Vučurević, Milena Čabrilo, Koviljka Lalović, Jovo Ambulija, Milko Škoro, Milan Mokera, Stanislav Mrdić, Radovan Todorović, Miodrag Samardžić, Krstoslav Đerić i Slobodanka Palavestra (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Trebinja, koje zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnijeli su 27. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000100 09 Rev od 4. novembra 2010. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 25. septembra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili naknadu materijalne štete i otklanjanje nedostataka na građevinskom objektu.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2493/10.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2493/10 (“Staršped” d.o.o. Gacko i drugi) | Sudska praksa | Aktio