Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2613/10 (A. T.,S. Ć.,S. K.,E. A.,H. B.,P. R.,M. K.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2613/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP-2613/10, rješavajući apelacije Anela Terzića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Anel Terzić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 000511 10 Kž 3 od 20. maja 2010. godine;

Samel Ćatić protiv presude Vrhovnog suda Federacija Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 002222 10 Kž 5 od 10 februara 2011. godine;

Suljo Krnjić protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 K 019316 10 Kž od 25. maja 2010. godine;

Edis Agić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 000618 10 Kž 2 od 7. septembra 2010. godine;

Hašim Bećkanović protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 000152 10 Kž 2 od 6. oktobra 2010. godine;

Pero Radumilo protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 K 002843 09 Kž od 19. maja 2010. godine;

Marko Klaić protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 004359 10 Kz od 31. avgusta 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 2613/10

1. Anel Terzić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Ljenobuda-Općina Srebrenik, podnio je 30. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 000511 10 Kž 3 od 20. maja 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 20. jula 2011. godine i 9. juna 2013. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašen krivim zbog izvršenja dva krivična djela razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. navedenog člana Krivičnog zakona Republike Srpske, pa je na osnovu člana 44. stav 1. navedenog Zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci.

AP 3182/10

2. Samel Ćatić (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi u KPZ ZT Zenica, podnio je 23. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu. Apelant je dopunio apelaciju 23. maja 2011. godine, 5. aprila 2012. godine, 20. aprila 2012. godine, 18. juna 2012. godine i 17. aprila 2013. godine. U krivičnom predmetu, koji je okončan presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 002222 10 Kž 5 od 10 februara 2011. godine, apelant je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela silovanja iz člana 203. stav 2. u vezi sa stavom 1. navedenog člana Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u stjecaju sa krivičnim djelom ubistvom u pokušaju iz člana 166. stav 1. u vezi sa članom 28. istog Zakona, pa je primjenom člana 54. stav 2. navedenog Zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 14 godina.

AP 3860/10

3. Suljo Krnjić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Novog Travnika, kojeg zastupa Stana Imamović, advokat iz Travnika, podnio je 10. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 K 019316 Kž od 25. maja 2010. godine. U krivičnom presude, koji je okončan navedenom presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku, apelant je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela bludnje radnje iz člana 208. stav 2. u vezi sa članom 205. stav 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

AP 4805/10

4. Edis Agić (u daljnjem tekstu: apelant), koji se nalazi u KPZ ZT Zenica, podnio je 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 K 000618 10 Kž 2 od 7. septembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan navedenom osporenom presudom Vrhovnog sudu Republike Srpske, apelant je oglašen krivim zbog izvršenja dva krivična djela razbojništva iz člana 233. stav 2. u vezi sa stavom 1. navedenog člana Krivičnog zakona Republike Srpske, pa je primjenom člana 42. stav 2. tačka 2. navedenog Zakona osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

AP 4806/10

5. Hašim Bećkanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Cazina, podnio je 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 K 000152 10 Kž 2 od 6. oktobra 2010. godine. U krivičnom predmetu, koji je okončan osporenom presudom Kantonalnog suda u Bihaću, apelant je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog djela razbojništva iz člana 289. stav 1. u vezi sa članom 31. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i pet mjeseci.

AP 4837/10

6. Pero Radumilo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Gradiške, podnio je 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 K 002843 09 Kž od 19. maja 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je oglašem krivim zbog krivičnog djela utaja poreza i doprinosa iz člana 287. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 KM uz upozorenje da će se ista, ukoliko je ne plati, zamijeniti sa kaznom zatvora. Također, od apelanta je, na osnovu člana 94. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 23.106,70 KM.

AP 5053/10

7. Marko Klaić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Orašja, koga zastupa Sanela Hidanović, advokat iz Orašja, podnio je 11. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 25 0 K 004359 10 Kz od 31. avgusta 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelantu je oglašen krivim zbog krivičnog djela bludnje radnje iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine i šest mjeseci ne počini novo kazneno djelo.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2613/10.

Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2613/10 (A. T.,S. Ć.,S. K.,E. A.,H. B.,P… | Sudska praksa | Aktio