Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2923/10 (J. P.,Goran Đurović„Bigrad“ d.o.o. Bihać,M. M.,Š. K.,S. B.,R. G.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Obligaciono- pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2923/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj 2923/10, rješavajući apelaciju Jove Plavšića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Jovo Plavšić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 026918 09 Rev od 8. aprila 2010. godine;
Goran Đurović, protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 Mal 000367 09 Gž od 21. juna 2010. godine;
„Bigrad“ d.o.o. Bihać, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000464 od 1. jula 2010. godine;
Milutin Malešević, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 551 od 22. juna 2010. godine;
Šemso Kadrić, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 Mal 001299 10 Gž od 3. septembra 2010. godine;
Slavko Božić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 513 od 20. aprila 2010. godine;
Ranko Golić, protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 037341 09 Gž od 29. decembra 2009. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 2923/10
1. Jovo Plavšić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Broda, kojeg zastupa Slavko Mikač, advokat iz Dervente, podnio je 10. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 026918 09 Rev od 8. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio ispunjenje ugovorne obaveze iz ugovora o stambenom kreditu. AP 3158/10
2. Goran Đurović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, podnio je 22. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 Mal 000367 09 Gž od 21. juna 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 29. septembra 2010. godine i 12. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom okončan je postupak radi isplate duga.
AP 3524/10
3. „Bigrad“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupaju Salih Hodžić i Edin Hergić, advokati iz Bihaća, podnio je 13. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000464 od 1. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom okončan je postupak radi isplate duga.
AP 3845/10
4. Milutin Malešević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banja Luke, podnio je 7. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-000 551 od 22. juna 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 25. februara 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime duga solidarno isplate određeni novčani iznos.
AP 3981/10
5. Šemso Kadrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zavidovića, podnio je 15. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 Mal 001299 10 Gž od 3. septembra 2010. godine. Apelant je u više navrata dopunjavao apelaciju. U konkretnom slučaju osporenom odlukom okončan postupak radi isplate duga za vršenje komunalnih usluga.
AP 3999/10
6. Slavko Božić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sočkovca, podnio je 15. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-09-
000 513 od 20. aprila 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom okončan je postupak radi isplate duga po osnovu neplaćene zakupnine.
AP 4079/10
7. Ranko Golić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Ranko Dukić, advokat iz Banja Luke, podnio je 16. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 037341 09 Gž od 29. decembra 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom okončan je postupak radi isplate duga.
Spajanje predmeta
8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2923/10.
Apelacioni navodi
9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić