Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3343/10 (M. B. i J.R.,F.M., F.T. i R.Č.,M. Đ. i J. M. i drugi)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3343/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 3343/10, rješavajući apelaciju Mehmeda Bekrića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Mehmed Bekrić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000172 od 25. maja 2010. godine;
J.R., protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000697 09 Uvp od 5. jula 2010. godine;
F.M., F.T. i R.Č., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000547 od 8. jula 2009. godine;
Marinko Đurica, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Rs 000374 08 Rev od 18. augusta 2010. godine;
Josip Milanović, protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 000495 08 Gz od 14. septembra 2010. godine;
„Ceste-Mostovi-Asfalt“ Društvo sa ograničenom odgovornošću za visoku i nisku gradnju Modriča, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 006724 10 Rsz od 19. oktobra 2010. godine; Jovica Lakić, protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 000493 08 Gz od 22. septembra 2010. godine;
L.B., protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 002470 10 Gž od 26. augusta 2010. godine;
Slaviša Zavođa, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-001345 od 12. juna 2008. godine, i
Vlado Baban, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 006969 08 Gž od 3. septembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 3343/10
1. Mehmed Bekrić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Tomislav Baković, advokat iz Tomislavgrada, podnio je 31. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 070-0-Rev-09-000172 od 25. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je postupak po apelantovoj tužbi radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 4097/10
2. J.R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vitomir D. Gajić, advokat iz Banje Luke, podnio je 20. septembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 11 0 U 000697 09 Uvp od 5. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je razriješen dužnosti direktora osnovne škole i određeno da će obavljati poslove profesora geografije u istoj školi.
AP 4292/10
3. F.M., F.T. i R.Č. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Ljubović Bakir & Ljubović Dženana Zenica, podnijeli su 4. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-09-000547 od 8. jula 2009. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 25. aprila 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena a djelomično odbijena tužba apelanata radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 4644/10
4. Marinko Đurica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Ružica Topić, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda RS broj 118 0 Rs 000374 08 Rev od 18. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je parnični postupak po apelantovoj tužbi radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 5123/10
5. Josip Milanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 15. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 000495 08 Gz od 14. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 5143/10
6. „Ceste-Mostovi-Asfalt“ Društvo sa ograničenom odgovornošću za visoku i nisku gradnju Modriča (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnio je 17. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 006724 10 Rsz od 19. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je parnični postupak po tužbi tužitelja protiv apelanta radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 5178/10
7. Jovica Lakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Drvara, kojeg zastupa Goran Bradarić, advokat iz Livna, podnio je 18. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 10 0 P 000493 08 Gz od 22. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 5181/10
8. L.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kreševa, kojeg zastupa Muhamed Husika, advokat iz Kaknja, podnio je 19. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 49 0 P 002470 10 Gž od 26. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je odbijena, a djelomično odbačena apelantova tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 5221/10
9. Slaviša Zavođa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Alma Prnjavorac, advokat iz Tuzle, podnio je 22. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-07-001345 od 12. juna 2008. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena a djelomično odbijena tužba apelanta radi zaštite prava iz radnog odnosa.
AP 5255/10
10. Vlado Baban (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 P 006969 08 Gž od 3. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi isplate razlike plaće.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3343/10. Apelacioni navodi
12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić