Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4554/10 (N. J.,S. Č.,Z. O.,H. K.,S. C., Z. L. i S. V.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4554/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4554/10, rješavajući apelaciju Nedima Juge i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Nedim Jugo, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 003594 10 Kz od 15. septembra 2010. godine;

Slobodan Čolić, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 K 005090 10 Kžk od 21. juna 2010. godine;

Zihnija Omerdić, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 004058 10 Kž od 15. jula 2010. godine;

Haso Karalić, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0K 018551 10 KZ od 6. oktobra 2010. godine;

Sretko Cvjetinović, protiv protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 K 004965 10 Kž od 3. novembra 2010. godine;

Zoran Lukić, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 K 004429 10 Kž od 30. septembra 2010. godine;

Simo Vasiljević, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 86 0 K 001384 10 Kž od 14. decembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 4554/10

1. Nedim Jugo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 25. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 09 0 K 003594 10 Kz od 15. septembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za produženo krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlasti iz člana 383. stav 3. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. AP 4590/10

2. Slobodan Čolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavor, podnio je 25. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 K 005090 10 Kžk od 21. juna 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 410. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom se apelantu utvrđuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno određuje da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne počini novo krivično djelo.

AP 4621/10

3. Zihnija Omerdić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Tomislav Ljubić, advokat iz Tuzle, podnio je 26. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 004058 10 Kž od 15. jula 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne ozljede iz člana 172. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.

AP 4787/10

4. Haso Karalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, podnio je 6. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0K 018551 10 KZ od 6. oktobra 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. novembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo šumske krađe iz člana 316. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca.

AP 5626/10

5. Sretko Cvjetinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Osmaka, kojeg zastupa Nenad Živković, advokat iz Zvornika, podnio je 14. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 K 004965 10 Kž od 3. novembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo teške tjelesne povrede iz člana 156. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom je apelantu utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine i šest mejseci ne počini novo krivično djelo.

AP 5839/10

6. Zoran Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Nenad Balaban, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 K 004429 10 Kž od 30. septembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo izazivanje opšte opasnosti iz člana 402. stav 6. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

AP 5840/10

7. Simo Vasiljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šamca, kojeg zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnio je 21. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 86 0 K 001384 10 Kž od 14. decembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4554/10.

Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, pravo na djelotvoran pravni lijek, itd.), ali ni ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4554/10 (N. J.,S. Č.,Z. O.,H. K.,S. C., Z… | Sudska praksa | Aktio