Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4735/10 (S. A.,D. B.,„Interkomerc“ d.o.o. Mostar i I. V. i E. K. i D. V.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekršajni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4735/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4735/10, rješavajući apelaciju Saliha Adžikića i drugih na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Salih Adžikić, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-PžP-10-000075 od 30. septembra 2010. godine;
Danilo Babić, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Pr 000951 10 Pžp2 od 7. oktobra 2010. godine;
„Interkomerc“ d.o.o. Mostar i I. V., protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Pr 004086 10 Pžp od 3. novembra 2010. godine;
Edhem Kadribegović, protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Pr 010505 10 Pzp od 7. oktobra 2010. godine;
Dalibor Vučanović, protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 001-0-Pžp-p-10-000-007 III od 26. oktobra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 4735/10
1. Salih Adžikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz G. Rahića, podnio je 4. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-PžP-10-000075 od 30. septembra 2010. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 73. stav 1. tačka 13. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 40, 00 KM. AP 5556/10
2. Danilo Babić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pribinića, podnio je 10. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Pr 000951 10 Pžp2 od 7. oktobra 2010. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 235. stav 1. tačka 33. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena uslovna osuda kojom se utvrđuje novčana kazna u iznosu od 100,00 KM koja se neće izvršiti ako apelant u roku od šest mjeseci od pravosnažnosti rješenja ne počini novi prekršaj.
AP 5710/10
3. „Interkomerc“ d.o.o. Mostar i I. V. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Branka Krtalić, advokatica iz Mostara, podnijeli su 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Pr 004086 10 Pžp od 3. novembra 2010. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelanti su proglašeni odgovornim za prekršaj-stavljanje u promet mesa i drugih namirnica životinjskog porijekla bez prateće veterinarske dokumentacije iz člana 17. st. 1. i 2. Zakona o veterinarstvu u Bosni i Hercegovini, pa im je izrečena novčana kazna u iznosima bliže navedenim u dispozitivu rješenja
AP 5743/10
4. Edhem Kadribegović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Advokatura „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 18. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Pr 010505 10 Pzp od 7. oktobra 2010. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašeni odgovornim za prekršaj iz člana 44. stav 1. Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini, pa mu je izrečena novčana kazna i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od dva mjeseca. AP 5989/10
5. Dalibor Vučanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Mile Antonić, advokat iz Banjaluke, podnio je 29. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 001-0-Pžp-p-10-000-007 III od 26. oktobra 2010. godine. U prekršajnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen odgovornim za prekršaj - neevidentiranje bespravne sječe stabala u propisanim obrascima iz člana 65. stav 3. Zakona o šumama Republike Srpske, pa mu je izrečena uslovna osuda po kojoj mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 500 KM i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine ne počini novi prekršaj.
Spajanje predmeta
6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4735/10.
Apelacioni navodi
7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić