Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4835/10 (G. T., N. R., S. Đ., C. R., V. M., M. K., M. K., G. K., B. P., M. S. i drugi)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Penzije
- Kamata
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4835/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 4835/10, rješavajući apelaciju Grozde Tripunović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Grozda Tripunović, Nada Radić, Savo Đuranović, Cvijeta Ristić, Vidosava Miloradov, Milica Katanić, Milan Katanić, Gospava Katanić, Branka Petrović, Milutin Spasić, Reza Ljepojević, Adela Trifković, Savo Vukojević, Miodrag Babić, Ilija Pavlović, Radislav Đurić, Simo Vasić, Dušan Ilić, Dimitrija Katanić, Jelena Rikić, Đorđe Miličević, Stojka Lazić, Tripun Nedić, Lazar Lukić, Milenka Radovanović, Vide Stojanović, Petar Dragičević, Simo Katanić, Mirjana Batas, Milan Nedić, Stoja Topalović, Milka Mitrović, Vojin Blažić, Stanoje Lazarević, Ljeposava Lazarević, Dušan Dujković, Milka Josipović, Dušan Petrović, Milan Lazarević, Ruža Reljić, Mirjana Katanić, Ratko Stanojević, Konstantin Stanković, Ratko Simić, Milan Dujković, Ruža Trifković, Draginja Nikolić, Božica Pejić, Nikolija Pejić, Savo Vukeljić, Jelenka Đuranović, Vlado Đurić, Božo Petrović, Mladen Cvijenović, Jovanka Cvijanović, Slavojka Rajković, Petar Sajić, Vladislav Mihajlović, Marinko Josipović, Zorka Radić, Slavka Todorović, Nevenka Ristić, Milan Pejić i Jelena Nikolić protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000282 09 Rev od 24. avgusta 2010. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Grozda Tripunović, Nada Radić, Savo Đuranović, Cvijeta Ristić, Vidosava Miloradov, Milica Katanić, Milan Katanić, Gospava Katanić, Branka Petrović, Milutin Spasić, Reza Ljepojević, Adela Trifković, Savo Vukojević, Miodrag Babić, Ilija Pavlović, Radislav Đurić, Simo Vasić, Dušan Ilić, Dimitrija Katanić, Jelena Rikić, Đorđe Miličević, Stojka Lazić, Tripun Nedić, Lazar Lukić, Milenka Radovanović, Vide Stojanović, Petar Dragičević, Simo Katanić, Mirjana Batas, Milan Nedić, Stoja Topalović, Milka Mitrović, Vojin Blažić, Stanoje Lazarević, Ljeposava Lazarević, Dušan Dujković, Milka Josipović, Dušan Petrović, Milan Lazarević, Ruža Reljić, Mirjana Katanić, Ratko Stanojević, Konstantin Stanković, Ratko Simić, Milan Dujković, Ruža Trifković, Draginja Nikolić, Božica Pejić, Nikolija Pejić, Savo Vukeljić, Jelenka Đuranović, Vlado Đurić, Božo Petrović, Mladen Cvijenović, Jovanka Cvijanović, Slavojka Rajković, Petar Sajić, Vladislav Mihajlović, Marinko Josipović, Zorka Radić, Slavka Todorović, Nevenka Ristić, Milan Pejić i Jelena Nikolić (u daljnjem tekstu: apelanti), svi zastupani po Zlati Begić, advokatu iz Tuzle, podnijeli su 8. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000282 09 Rev od 24. avgusta 2010. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom je odbijen tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da sud obaveže Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske da im, na tačno utvrđene iznose penzije, isplati zakonsku kamatu.
3. Apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelanti pozivaju u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić