Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5265/10 (TAS d.o.o. Vogošća,Z. Š.,J. S.,TO „Sportek“ d.o.o. Kotor Varoš,H. H.,D. L.,Đ. F.,Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko i B.K.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5265/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 5265/10, rješavajući apelaciju TAS d.o.o. Vogošća i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: TAS d.o.o. Vogošća, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047565 09 Gz od 24. februara 2009. godine;

Zijad Šišić, radi nedonošenje odluke po njegovom zahtjevu za zaštitu zakonitosti i preispitivanja sudske odluke, a koji postupak je u međuvremenu okončan rješenjem Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001037 10 P od 28. marta 2012. godine;

Jozefa Simić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000523 09 Rev od 14. septembra 2010. godine;

TO „Sportek“ d.o.o. Kotor Varoš, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 003060 10 Gž od 30. augusta 2010. godine;

Hajrudin Hodžić, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 010520 10 Rsz od 12. novembra 2010. godine;

Drago Lukić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Rs 000626 10 Rev od 6. oktobra 2010. godine;

Đemil Fejzić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-001343 od 12. oktobra 2010. godine; Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009338 10 Gž od 16. decembra 2010. godine, i

B.K., protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 000828 10 Rsž od 26. oktobra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 5265/10

1. TAS d.o.o. Vogošća (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanela Mujarić, advokat iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 047565 09 Gz od 24. februara 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime plata i otpremnine.

AP 5268/10

2. Zijad Šišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu radi nedonošenje odluke po njegovom zahtjevu za zaštitu zakonitosti i preispitivanja sudske odluke, a koji postupak je u međuvremenu okončan rješenjem Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 P 001037 10 P od 28. marta 2012. godine. Apelant je dopunio apelaciju 16. i 31. decembra 2010., 16. augusta i 5. septembra 2011., 10. aprila 2012., te 18. februara, 17. jula i 1. augusta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je postupak po predmetnom apelantovom zahtjevu, koji zahtjev je po svom sadržaju opisan kao zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa.

AP 5278/10

3. Jozefa Simić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijela je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 118 0 P 000523 09 Rev od 14. septembra 2010. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 1. marta 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena a djelomično odbijena apelantičina tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.

AP 5303/10

4. TO „Sportek“ d.o.o. Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 P 003060 10 Gž od 30. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je parnični postupak po tužbi tužitelja protiv apelanta radi zaštite prava iz radnog odnosa.

AP 5488/10

5. Hajrudin Hodžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Enis Muhamedović, advokat iz Maglaja, podnio je 9. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 010520 10 Rsz od 12. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba kojom je tražio isplatu potraživanja iz radnog odnosa.

AP 5891/10

6. Drago Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnio je 23. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Vrhovnog suda RS broj 118 0 Rs 000626 10 Rev od 6. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena a djelomično odbijena/odbačena apelantova tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa.

AP 5915/10

7. Đemil Fejzić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnio je 27. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-10-001343 od 12. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojena, a djelomično odbijena apelantova tužba radi isplate ličnog dohotka.

AP 5936/10

8. Prevent Sarajevo d.o.o. Visoko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Kemal Ganić i Mehmed Vranac, advokati iz Visokog, podnio je 28. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 P 009338 10 Gž od 16. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je parnični postupak po tužbi tužitelja protiv apelanta radi zaštite prava iz radnog odnosa.

AP 5952/10

9. B.K. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnijela je 27. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 000828 10 Rsž od 26. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5265/10.

Apelacioni navodi

11. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5265/10 (TAS d.o.o. Vogošća,Z. Š.,J. S.,TO… | Sudska praksa | Aktio