Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5522/10 (Z. S.,D. L.,M. N.,D. T.,V. M.,M. L. i drugi)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5522/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine, u predmetu broj AP 5522/10, rješavajući apelaciju Zdravke Soldata i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Zdravko Soldat, Duško Lukić, Mirko Novaković, Darko Tešić, Vladimir Medić, Milomir Lukuć, Saša Marjanović, Radenko Borojević, Milan Banjac, Jelena Antonić, Slaviša Gavrić, Tomo Vidačić, Radivoje Govedarica, Radomir Dragović, Ljubiša Čelik, Sreten Jeftić, Slobodan Marković, Aleksandar Lazić, Božo Simanović, Danijel Radojčić, Branislav Matić, Nemanja Pepić, Ljubomir Dostić, Mirko Jovičić, Bojan Pastir, Zoran Babić, Dragan Rauković, Željko Kucalović, Željko Ilić, Miroslav Zec, Danilo Stojanović, Stanislav Vujić, Velimir Mikić, Siniša Malešić, Ratko Kovačević, Radovan Kovačević, Marko Ostojić, Milan Todorović, Dimša Kršić, Aleksandar Mitrović, Radovan Petrović, Dragan Đurić, Danko Ćulibrk, Vlado Radeljić, Silvija Vasiljević, Branislav Kalaš i Mirko Čavić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-32/10 od 5. oktobra 2010. godine;
Srđan Čavić, Darko Stević, Aleksandar Kuljanin, Dragan Malinović, Ivan Ćosić, Zdravko Vuković, Nedeljko Stupar, Velibor Zubić, Gordana Dimić, Branislav Petrović, Božidar Radići, Slaviša Trifković, Jovo Lukić, Zdenko Jović, Milenko Stajić, Dragan Đurić, Dragomir Azarić, Zoran Vukotić, Drago Gajić, Radomir Trbojević, Goran Janić, Milovan Peulić, Dejan Ponjević, Miladin Dakić, Vitomir Slavnić, Đorđe Topalović, Bojan Starčević, Željko Milutinović, Zoran Maličević, Darko Janjatović, Nemanja Avram, Nenad Šindrak, Miodrag Janjić, Jovo Metlić, Jovo Vračar, Dušan Banjac, Siniša Šegrt, Božidar Pavković, Miroslav Lekić, Branislav Lazendić, Milan Dotlić, Miroslav Šajin, Milenko Jakić, Duško Knezić, Stanislav Gvero, Dragoslav Kaurin, Luka Čulić, Rajko Novaković, Ilija Srdić i Milan Ćelić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev- 54/10 od 8. novembra 2010. godine;
Željko Dragojević, Branko Kojić, Zdenko Pijunović, Goran Ristić, Zoran Spasenović, Jovica Dostić, Rajko Knežević, Mladen Marinković, Marko Knežević, Novislav Mišić, Slavko Garić, Mladen Knežević, Sekula Mijatović, Sava Vujović, Dejan Milašinović, Dejan Tanasković, Nenad Šuša, Boban Muharemović, Mihajlo Pljevaljčić, Nenad Semiz, Radenko Novaković, Miroslav Đerić, Miroslav Milinović, Radiša Mitrović, Miroljub Dragiša, Slobodan Pavlović, Cvjetko Simeunović, Dragan Lukić, Nebojša Truntaš, Željko Mikavica, Jovica Mirković, Saša Lazarević, Nebojša Maličević, Davor Đajić, Marko Bogosavac, Milan Stjepanović, Siniša Okolić, Damir Knežević, Ognjen Zekić, Zoran Nikić, Siniša Tintor, Ljubomir Đurđić, Desimir Janković, Draženko Brbarić, Brane Milojević, Aleksandar Prole, Miroslav Opačić, Živko Pandurević, Branko Kuđeljić i Predrag Kazanović, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-14/10 od 11. juna 2010. godine;
Dijana Pinević, Dragan Gajić, Nikola Rajačić, Mladen Stojaković, Vlado Nešković, Dražen Petrović, Zoran Vukalo, Srpko
Furtula, Danijel Bijelica, Željko Stojanović, Luka Pavlović, Aleksandar Vujičić, Milan Račić, Goran Radetić, Mićo Mrković, Dragan Kalabić, Rajko Gojić, Jadranko Đokić, Dragan Miletić, Stojan Šarčević, Ljubenko Čupeljić, Pero Mišić, Saša Ilić, Dragan Bijelić, Milenko Kojić, Radoslav Lazendić, Rade Šević, Aleksandar
Ostojić, Dragomir Marjanović, Milenko Ivanović, Slavko Tešić, Goran Đorđić, Siniša Marković, Slađan Stanišić, Stojan Kolović, Nedeljko Kovačević, Mladen Đorđić, Dragan Perić, Luka Mičić, Đorđe Nikolić, Pero Matić, Milorad Nešić, Rajko Kandić, Slobodan
Mišanović, Mladen Mišić, Nebojša Jovanović, Slaviša Popović, Sreto Đekić i Dragan Miškić, protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-57/10 od 7. decembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 5522/10
1. Zdravko Soldat iz Banjaluke, Duško Lukić iz Doboja, Mirko Novaković iz Doboja, Darko Tešić iz Doboja, Vladimir Medić iz Bratunca, Milomir Lukuć iz Doboja, Saša Marjanović iz Laktaša, Radenko Borojević iz Kneževa, Milan Banjac iz Banjaluke, Jelena Antonić iz Sokoca, Slaviša Gavrić iz Zvornika, Tomo Vidačić iz Trebinja, Radivoje Govedarica iz Sokoca, Radomir Dragović iz Trebinja, Ljubiša Čelik iz Istočne Ilidže, Sreten Jeftić iz Srbca, Slobodan Marković iz Blatnice, Aleksandar Lazić iz Teslića, Božo Simanović iz Istočnog Sarajeva, Danijel Radojčić iz Doboja, Branislav Matić iz Doboja, Nemanja Pepić iz Gradiške, Ljubomir Dostić iz Foče, Mirko Jovičić iz Banjaluke, Bojan Pastir iz Šipova, Zoran Babić iz Prijedora, Dragan Rauković iz Banjaluke, Željko Kucalović iz Banjaluke, Željko Ilić iz Bijeljine, Miroslav Zec iz Šamca, Danilo Stojanović iz Priboja, Stanislav Vujić iz Bijeljine, Velimir Mikić iz Petrova, Siniša Malešić iz Modriče, Ratko Kovačević iz Teslića, Radovan Kovačević iz Kalesije, Marko Ostojić iz Bijeljine, Milan Todorović iz Tuzle, Dimša Kršić iz Doboja, Aleksandar Mitrović iz Zvornika, Radovan Petrović iz Zvornika, Dragan Đurić iz Doboja, Danko Ćulibrk iz Banjaluke, Vlado Radeljić iz Petrova, Silvija Vasiljević iz Doboja, Branislav Kalaš iz Mrkonjić Grada i Mirko Čavić iz Ribnika, (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 10. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-32/10 od 5. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili isplatu raznih naknada iz radnog odnosa. AP 5640/10
2. Srđan Čavić iz Prijedora, Darko Stević iz Banjaluke, Aleksandar Kuljanin iz Trebinja, Dragan Malinović iz Šipova, Ivan Ćosić iz Bileće, Zdravko Vuković iz Foče, Nedeljko Stupar iz Gradiške, Velibor Zubić iz Banjaluke, Gordana Dimić iz Banjaluke, Branislav Petrović iz Novog Grada, Božidar Radići iz Zvornika, Slaviša Trifković iz Bijeljine, Jovo Lukić iz Bijeljine, Zdenko Jović iz Zvornika, Milenko Stajić iz V. Obarske, Dragan Đurić iz Šekovića, Dragomir Azarić iz Banjaluke, Zoran Vukotić iz Banjaluke, Drago Gajić iz Banjaluke, Radomir Trbojević iz Banjaluke, Goran Janić iz Banjaluke, Milovan Peulić iz Jablana, Dejan Ponjević iz Banjaluke, Miladin Dakić iz Gradiške, Vitomir Slavnić iz Novog Naselja, Đorđe Topalović iz Doboja, Bojan Starčević iz Doboja, Željko Milutinović iz Zvornika, Zoran Maličević iz Srednjeg, Darko Janjatović iz Bijeljine, Nemanja Avram iz Bijeljine, Nenad Šindrak iz Banjaluke, Miodrag Janjić iz Bijeljine, Jovo Metlić iz Barača, Jovo Vračar iz Previje, Dušan Banjac iz Velije, Siniša Šegrt iz Šipova, Božidar Pavković iz Novog Grada, Miroslav Lekić iz Mrkonjić Grada, Branislav Lazendić iz Mrkonjić Grada, Milan Dotlić iz Mrkonjić Grada, Miroslav Šajin iz Mrkonjić Grada, Milenko Jakić iz Mrkonjić Grada, Duško Knezić iz Šipova, Stanislav Gvero iz Mrkonjić Grada, Dragoslav Kaurin iz Ribnika, Luka Čulić iz Mrkonjić Grada, Rajko Novaković iz Novog Grada, Ilija Srdić iz Mrkonjić Grada i Milan Ćelić iz Mrkonjić Grada (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev- 54/10 od 8. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili isplatu raznih potraživanja iz radnog odnosa.
AP 5798/10
3. Željko Dragojević iz Banjaluke, Branko Kojić iz Zvornika, Zdenko Pijunović iz Doboja, Goran Ristić iz Petrova, Zoran Spasenović iz Brčkog, Jovica Dostić iz Banjaluke, Rajko Knežević iz Banjaluke, Mladen Marinković iz Banjaluke, Marko Knežević iz Laktaša, Novislav Mišić iz Dervente, Slavko Garić iz Doboja, Mladen Knežević iz Bijeljine, Sekula Mijatović iz Zvornika, Sava Vujović iz Bileće, Dejan Milašinović Kotor Varoši, Dejan Tanasković iz Čajniča, Nenad Šuša iz Istočnog Sarajeva, Boban Muharemović iz Istočnog Sarajeva, Mihajlo Pljevaljčić iz Višegrada, Nenad Semiz iz Istočnog Sarajeva, Radenko Novaković iz Rudog, Miroslav Đerić iz Sokoca, Miroslav Milinović iz iz Istočnog Novog Sarajeva, Radiša Mitrović iz Bijeljine, Miroljub Dragiša iz Bijeljine, Slobodan Pavlović iz Rudog, Cvjetko Simeunović iz Brčkog, Dragan Lukić iz Bijeljine, Nebojša Truntaš iz Bijeljine, Željko Mikavica iz Rudog, Jovica Mirković iz Gradiške, Saša Lazarević iz Banjaluke, Nebojša Maličević iz Banjaluke, Davor Đajić iz Banjaluke, Marko Bogosavac iz Srpca, Milan Stjepanović iz Doboja, Siniša Okolić iz Doboja, Damir Knežević iz Kneževa, Ognjen Zekić iz Sokoca, Zoran Nikić iz Doboja, Siniša Tintor iz Dervente, Ljubomir Đurđić iz Doboja, Desimir Janković iz Rudog, Draženko Brbarić iz Banjaluke, Brane Milojević iz Kneževa, Aleksandar Prole iz Banjaluke, Miroslav Opačić iz Banjaluke, Živko Pandurević iz Istočnog Sarajeva, Branko Kuđeljić iz Doboja i Predrag Kazanović iz Šekovića (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 23. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Gž-14/10 od 11. juna 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili isplatu raznih potraživanja iz radnog odnosa.
AP 5799/10
4. Dijana Pinević iz Banjaluke, Dragan Gajić iz Priječana, Nikola Rajačić iz Banjaluke, Mladen Stojaković iz Gornje Omarske, Vlado Nešković iz Pobrđa, Dražen Petrović iz Verića, Zoran Vukalo iz Banjaluke, Srpko Furtula iz Istočnog Sarajeva, Danijel Bijelica iz Istočne Ilidže, Željko Stojanović iz Doboja, Luka Pavlović iz Obudovca, Aleksandar Vujičić iz Banjaluke, Milan Račić iz Banjaluke, Goran Radetić iz Jakupovaca, Mićo Mrković iz Zvornika, Dragan Kalabić iz Banjaluke, Rajko Gojić iz Dervente, Jadranko Đokić iz Bijeljine, Dragan Miletić iz Grabovice, Stojan Šarčević iz Paklenice Donje, Ljubenko Čupeljić iz Modriče, Pero Mišić Vitkovaca, Saša Ilić iz Bijeljine, Dragan Bijelić iz Grabovice, Milenko Kojić iz Gojsovca, Radoslav Lazendić iz Podbrda, Rade Šević iz Kršlja, Aleksandar Ostojić iz Bratunca, Dragomir Marjanović iz Istočnog Sarajeva, Milenko Ivanović iz Velike Njive, Slavko Tešić iz Bijeljine, Goran Đorđić iz Bijeljine, Siniša Marković iz Bijeljine, Slađan Stanišić iz Bijeljine, Stojan Kolović iz Bijeljine, Nedeljko Kovačević iz Banjaluke, Mladen Đorđić iz Glogovca, Dragan Perić Bijeljine, Luka Mičić iz Bijeljine, Đorđe Nikolić iz Doboja, Pero Matić iz Banjaluke, Milorad Nešić iz Doboja, Rajko Kandić iz Nevesinja, Slobodan Mišanović iz Petrova, Mladen Mišić iz Boljanića, Nebojša Jovanović iz Doboja, Slaviša Popović iz Banjaluke, Sreto Đekić iz Doboja i Dragan Miškić iz Teslića (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 23. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj Rev-57/10 od 7. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili isplatu raznih potraživanja iz radnog odnosa.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5522/10.
Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić