Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3144/11 ("Rekreaturs" a.d. Banja Luka)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3144/11

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3144/11, rješavajući apelaciju "Rekreaturs" a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija "Rekreaturs" a.d. Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 071-0-Ip-08-000301.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 071-0-Ip-08-000301, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. "Rekreaturs" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Miljkan Pucar, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. augusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 071- 0-Ip-08-000301.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je zatraženo 24. aprila 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 31. maja 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 13. juna 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je 20. marta 2008. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog sudskog poravnanja Osnovnog suda broj Ps-18/03 od 9. februara 2007. godine, protiv izvršenika "EKVATOR" d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi isplate iznosa od 241.000,00 KM, te iznosa troškova izvršnog postupka s pripadajućim kamatama, i to zapljenom i prenosom izvršenikovih novčanih sredstava s njegovog računa kod banke, te isplatom cjelokupnog iznosa na apelantov račun. Apelant je istovremeno, uz prijedlog za izvršenje, podnio i prijedlog za utvrđivanje izvršenikove imovine, u smislu člana 37. Zakona o izvršnom postupku.

7. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-Ip-08-000301 od 2. aprila 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje.

8. Apelant je podnescima od 1. i 17. septembra 2008. godine obavijestio Osnovni sud da izvršenik izbjegava ispunjenje obaveze stalnim mijenjanjem računa kod banke, te je predložio novo sredstvo i predmet izvršenja na izvršenikovoj nepokretnoj imovini.

9. Apelant je podneskom od 24. oktobra 2008. godine obavijestio Osnovni sud da je izvršenik djelimično isplatio svoje dugovanje koje je utvrđeno sudskim poravnanjem od 9. februara 2007. godine, te je u skladu s tim uredio svoj prijedlog za izvršenje i smanjio iznos potraživanja, tako da je izvršenik i dalje obavezan da mu isplati glavni dug u iznosu od 167.169,67 KM. Istim podneskom apelant je urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud što hitnije provede izvršenje na novom predloženom predmetu i sredstvu, te da izvrši zabilježbu izvršenja u zemljišnoj knjizi, procjenu i prodaju nepokretnosti kako je predloženo.

10. Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 071-0-Ip-08-000301 od 5. decembra 2008. godine odredio predloženo izvršenje na izvršenikovim nekretninama.

11. Izvršenik je 15. decembra 2008. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 5. decembra 2008. godine, na koji je apelant 19. marta 2009. godine dostavio odgovor Osnovnom sudu.

12. Apelant je, u međuvremenu, podnescima od 22. decembra 2008. godine i 11. marta 2009. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud što hitnije sprovede doneseno rješenje o izvršenju na novom predloženom predmetu i sredstvu, te donese zaključak o utvrđivanju vrijednosti nepokretnosti i potom zaključak o prodaji radi namirenja.

13. Apelant je podneskom od 3. aprila 2009. godine obavijestio sud da je u predmetnom izvršnom postupku izvršenik izvršio djelimičnu uplatu dugovanog iznosa, i to tako što je banka izvršila zapljenu i prenos sljedećih iznosa: 26. marta 2009. godine iznos od 171,00 KM, 27. marta 2009. godine iznos od 7.618,00 KM i 30. marta 2009. godine iznos od 121.163,01 KM. Imajući u vidu navedeno, apelant je istaknuo da je izvršenik samo djelimično isplatio svoje dugovanje, te da još uvijek duguje iznos od 56.241,83 KM na ime glavnog duga.

14. Apelant je podnescima od 14. i 24. marta 2009. godine urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud što hitnije sprovede doneseno rješenje o izvršenju i okonča predmetni postupak.

15. Osnovni sud je Zaključkom broj Ip-301/08 od 18. juna 2009. godine odredio vještačenje vještaka finansijske struke, te mu je naloženo da utvrdi ukupnu izvršenikovu obavezu prema apelantu, a imajući u vidu sve navedene uplate i kompenzacije.

16. Osnovni sud je Zaključkom broj Ip-301/08 od 18. maja 2010. godine odredio vještačenje vještaka građevinske i geodetske struke, te im je naloženo da izvrše procjenu izvršenikovih nekretnina, objekata i zemljišta u površini od 416.710 m , odnosno da izvrše identifikaciju nekretnina i zemljišta.

17. Apelant je podnescima od 17. juna i 2. jula 2010. godine predložio da sud donese novi zaključak, s obzirom da je ranijim zaključkom naloženo vještačenje građevinskog zemljišta površine 416.710 m , što je praktično neizvodivo, jer je u pitanju nekretnina velike površine.

Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da sud donese zaključak kojim bi se odredilo vještačenje, te da predmet vještačenja bude građevinsko zemljište u površini od 1.483 m , zajedno s montažnim objektom (restoran) površine 219 m .

18. Nakon što je zaprimio nalaz vještaka građevinske struke, apelant je podnescima od 28. oktobra i 15. decembra 2010. godine predložio, imajući u vidu dužinu trajanja postupka i značaj predmetne pravne stvari za apelanta da sud što hitnije zakaže prodaju.

19. Nakon toga, Osnovni sud je Zaključkom broj Ip-301/08 od 17. decembra 2012. godine odredio vještačenje vještaka geometra, te mu je naloženo da izvrši vještačenje po zaključku suda od 18. maja 2010. godine s obzirom da je promijenjeno stanje u katastarskom operatu i novo cijepanje parcele koje je nastalo nakon prvog zaključka.

20. Osnovni sud je dopisom od 11. marta 2011. godine od apelanta zatražio da, u skladu s članom 70. Zakona o izvršnom postupku, dostavi dokaz da je sporna nekretnina upisana kao izvršenikova svojina.

21. Apelant je podneskom od 17. marta 2011. godine sudu dostavio zk. ul. broj 302 k.o. Banja Luka, k.č. 1085/4, kao dokaz da je predmetna nekretnina upisana kao izvršenikova svojina. Istim podneskom je tražio od Osnovnog suda da što hitnije zakaže prodaju imajući u vidu dužinu trajanja postupka i značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta.

22. Apelant je podnescima od 12. i 19. aprila 2011. godine Osnovnom sudu dostavio obavijest Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područne jedinice Banja Luka broj 21.11/952.1-2045/11 od 8. aprila 2011. godine kojim je taj organ obavijestio apelanta da je izvršenikov predmet službenim putem dostavljen Osnovnom sudu-Zemljišnoknjižnom odjeljenju radi provođenja promjena u predmetnom zk. ul. Apelant je ujedno i urgirao kod Osnovnog suda, tražeći da taj sud što hitnije zakaže prodaju predmetne nekretnine.

23. Prema stanju spisa, predmetni izvršni postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

24. Apelant smatra da je u konkretnom predmetu došlo do povrede njegovog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Osnovnom sudu da preduzme sve potrebne zakonom propisane radnje izvršnog postupka kako bi se što hitnije izvršilo pravosnažno rješenje od 5. decembra 2008. godine. Istovremeno, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Vladu Republike Srpske da mu naknadi nematerijalnu štetu zbog dužine trajanja izvršnog postupka u iznosu od 2.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

25. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istaknuo da ne postoji kršenje apelantovog prava u predmetnom izvršnom postupku nego provođenje postupka prinudne naplate shodno odredbama ZIP-a. Osnovni sud je također istaknuo da je iznenađujući apelantov navod o nepostupanju tog suda kada se ima u vidu da je u tom postupku doneseno rješenje o izvršenju, rješenje o odbijanju prigovora, rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, rješenje o troškovima, rješenje o odbijanju izvršenikovovog prijedloga za protivizvršenje, zaključak o vještačenju vještaka geometra i građevinske struke i dr. Također, Osnovni sud je naveo da je apelant namiren u cijelosti, te da nije dozvolio isplatu zakonskih zateznih kamata apelantu kako je to u prijedlogu traženo, jer navedene kamate nisu ni određene izvršnom ispravom. Nadalje, Osnovni sud je naveo da je apelant sam doprinio dužini predmetnog postupka, predlažući promjenu predmeta i sredstva izvršenja na navedenim nekretninama.

V.Relevantni propisi

26. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 57/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

27. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

30. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

32. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

35. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

36. Ustavni sud zapaža da je apelant 20. marta 2008. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste pet godina i šest mjeseci.

b) Analiza razumnosti trajanja postupka

37. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažnog sudskog poravnanja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (apelantova naplata potraživanja zapljenom i prenosom novčanih sredstava, odnosno na izvršenikovoj nepokretnoj imovini), Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu.

38. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud izvršni postupak nije okončao ni nakon pet godina i šest mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.

39. Cijeneći postupanje Osnovnog suda Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju (2. aprila 2008. godine), odnosno rješenje o izvršenju na izvršenikovim nekretninama (5. decembra 2008. godine), Osnovnom sudu je trebalo više od šest mjeseci da zaključkom (18. juna 2009. godine) odredi finansijsko vještačenje, odnosno više od godinu dana i pet mjeseci (18. maja 2010. godine) da odredi vještačenje vještaka geodetske i građevinske struke radi procjene izvršenikovih nekretnina. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je, između ostalog naveo da je apelant sam doprinio dužini predmetnog postupka, predlažući promjenu predmeta i sredstva izvršenja na navedenim nekretninama. Pored toga, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelant namiren u cijelosti, te da nije dozvolio isplatu zakonskih zateznih kamata apelantu kako je to u prijedlogu traženo, jer navedene kamate nisu ni određene izvršnom ispravom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud prije svega ističe da ne smatra odugovlačenjem postupka naknadnu promjenu predmeta izvršenja zbog toga što promjena prijedloga predstavlja njegovo pravo u situaciji kada se rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, a što je propisano članom 8. stav 3. ZIP-a. Nadalje, u pogledu navoda Osnovnog suda da je apelant u cijelosti namiren, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog, Ustavni sud zaključuje da radnje koje je preduzeo Osnovni sud nisu rezultirale «provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava» u smislu člana 64. ZIP-a, te da nakon donošenja rješenja o izvršenju, odnosno zaključaka kojima je odredio vještačenja, Osnovni sud više nije preduzeo niti jednu radnju s ciljem da okonča postupak u smislu odredbi člana 64. ZIP-a, za što nije ponudio razumno opravdanje. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije doprinio dužini postupka.

40. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na osnovu pravosnažnog sudskog poravnanja, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.

41. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Osnovni sud, i uz činjenicu da predmetni izvršni postupak traje pet godina i šest mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

42. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

43. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovog predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava apelanta i nalog Osnovnom sudu da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

d) Ostali navodi

44. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka prekršeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada Osnovni sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon pet godina i šest mjeseci, premda se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.

46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3144/11 ("Rekreaturs" a.d. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio