Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-583/10 (F. A.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Radni odnos
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-583/10

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 583/10, rješavajući apelaciju Fuada Avdića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Fuada Avdića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07- 002048 od 1. februara 2010. godine.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 76.

stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke isplati Fuadu Avdiću iznos od 3.600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Fuad Avdić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ismet Beganović, advokat iz Tuzle, podnio je 12. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 19. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je 13. maja 2013. godine zatraženo da dostavi na uvid predmetni spis.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 11. novembra 2010. godine. Općinski sud je 27. maja 2013. godine dostavio na uvid predmetni spis.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantovom opunomoćeniku 24. novembra 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 13. marta 1997. godine podnio tužbu radi naknade štete iz radnog odnosa protiv BBM Preduzeće za građevinarstvo, rudarstvo, unutrašnju i spoljnu trgovinu Sarajevo (u daljnejm tekstu: tuženi).

7. Do donošenja djelimične Presude broj Pr-37/97 od 3. oktobra 2000. godine Općinski sud je zakazao 23 ročišta. Apelant nije pristupio na dva ročišta iako je bio uredno obaviješten.

8. Općinski sud je djelimičnom Presudom broj Pr-37/97 od 3. oktobra 2000. godine obavezao tuženog da apelantu plati na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 9.200,00 KM, i to iznos od 6.000 KM za duševnu bol zbog smanjenja opće životne aktivnosti, iznos od 2.000 KM za fizičku bol i iznos od 1.200 KM za pretrpljeni strah sa zakonskim kamatama počev od 3. oktobra 2000. godine do isplate, sve u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Preostali dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete je odbijen. Određeno je da će se o dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete i troškovima postupka odlučiti u konačnoj presudi.

9. Protiv djelimične presude apelant i tuženi su podnijeli žalbe koje je Općinski sud rješenjima broj Pr-37/97 od 15. januara i 12. aprila 2001. godine odbacio kao neblagovremene.

10. Do donošenja Rješenja broj Pr-37/07 od 24. oktobra 2003. godine, kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom, Općinski sud je zakazao osam ročišta. Apelant nije pristupio na dva ročišta iako je bio uredno obaviješten.

11. Protiv rješenja od 24. oktobra 2003. godine apelant je podnio žalbu 8. decembra 2003. godine. Sud je zakazo ročište 6. aprila 2004. godine na kojem je apelantova opunomoćenica predložila da se žalba smatra prijedlogom za povrat u prijašnje stanje. Općinski sud je na tom ročištu donio rješenje kojim je dozvolio povrat u prijašnje stanje i ukinuo rješenje od 24. oktobra 2003. godine.

12. Nakon toga Općinski sud je zakazao četiri ročišta. Apelant nije pristupio na ročište zakazano za 23. februar 2005. godine iako je bio uredno obaviješten, te je Općinski sud rješenjem utvrdio da se tužba smatra povučenom.

13. Apelant je podnio prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje povodom kojeg je Općinski sud zakazao ročište 29. novembra 2005. godine. Na tom ročištu Općinski sud je donio rješenje kojim je usvojen apelantov prijedlog i parnica je vraćena u prijašnje stanje, a rješenje od 23. februara 2005. godine je stavljeno van snage.

14. Nakon toga, do donošenja Presude broj Pr-1007/04 od 11. maja 2007. godine, Općinski sud je zakazao sedam ročišta na koja je apelant pristupio.

15. Općinski sud je Presudom broj Pr-1007/04 od 11. maja 2007. godine obavezao tuženog da apelantu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade kao razlike između apelantove prosječne plaće i naknade koja mu je isplaćivana za period od 1. aprila 1996. godine do 18. jula 1996. godine isplati ukupan iznos od 6.477,43 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 13. marta 1997. godine kao dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.530,80 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu kojim se traži isplata preko dosuđenog iznosa do ukupnog iznosa od 29.372,72 KM (za periode i iznose koji su bliže precizirani u presudi) odbijen je apelantov tužbeni zahtjev.

16. Protiv prvostepene presude tuženi je podnio žalbu 14. juna 2007. godine, a apelant 15. juna 2007. godine.

17. Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-Gž-07-002048 od 1. februara 2010. godine odbio žalbe apelanta i tuženog i prvostepenu presudu potvrdio. Presudu Kantonalnog suda apelant je primio 16. marta 2010. godine (nakon podnošenja apelacije).

18. Protiv drugostepene presude tuženi je 1. oktobra 2010. godine izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine Rješenjem broj 65 0 Rs 192996 11 Rev od 19. jula 2011. godine odbacio.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluka u razumnom roku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, došlo do povrede prava na donošenje odluke u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je iznio hronologiju predmetnog postupka, te naveo da je neobjašnjivo da je Općinskom sudu trebalo 10 godina da donese odluku povodom apelantovog tužbenog zahtjeva, a da Kantoanlni sud nije donio svoju odluku u periodu od skoro tri godine iako se radi o potraživanju iz radnog odnosa u kojem je sud dužan hitno postupati. Apelant je postavio zahtjev za kompenzaciju u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

20. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet „zadužen“ kod tog suda 30. augusta 2007. godine, a drugostepena presuda donesena 1. februara 2010. godine. Ukazano je na veliki broj predmeta, te da je, imajući u vidu navedeno, odluka donesena u realno mogućem i razumnom roku zbog čega nije došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje.

V. Relevantni propisi

21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 426.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI. Dopustivost

22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

24. Dalje, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva, budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je predmetni postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002048 od 1. februara 2010. godine, koju je apelant primio 16. marta 2010. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Osim toga, Ustavni sud smatra da apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – «razuman rok» Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Relevantni principi

26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Evropski sud je, dalje, ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

b) Analiza trajanja postupka

28. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut 13. marta 1997. godine, te da je okončan presudom Kantonalnog suda 1. februara 2010. godine. Dakle, cjelokupan predmetni postupak do donošenja presude Kantonalnog suda je trajao 12 godina i 10 mjeseci.

29. U konkretnom slučaju se radi o postupku za naknadu štete iz radnog odnosa. Ustavni sud ne može zaključiti da se radi o predmetu složene prirode, imajući u vidu činjenično-pravna pitanja koja je u postupku bilo neophodno razmotriti.

30. U odnosu na apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant nije pristupio na četiri zakazana ročišta iako je bio uredno pozvan, kao i da je u saglasnosti sa tuženim tražio odgodu ročišta u nekoliko navrata. Međutim, imajući u vidu cjelokupni postupak, Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama doveo do toga da predmetni postupak traje više od 12 godina.

31. U odnosu na ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud nalazi da je Općinski sud zakazivao veliki broj ročišta u relativno kratkom roku. Međutim, presudu kojom je okončan postupak pred tim sudom donio je tek 11. maja 2007. godine. Prema tome, proizlazi da je predmetni postupak pred Općinskim sudom od momenta podnošenja tužbe do donošenja presude od 11. maja 2007. godine trajao 10 godina. Ustavni sud iz stanja predmetnog spisa ne može naći razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka pred prvostepenim sudom. U odnosu na Kantonalni sud, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv prvostepene presude podnio žalbu 15. juna 2007. godine, te da je navedeni sud donio presudu 1. februara 2010. godine, dakle, u periodu od dvije godine i sedam mjeseci. Imajući u vidu predmetni postupak u cijelosti, Ustavni sud ne može zaključiti da je dužina žalbenog postupka bila odlučujuća za dužinu predmetnog postupka. Stoga, odgovornost za ukupno trajanje predmetnog postupka Ustavni sud nalazi u postupanju Općinskog suda. Navedeno pogotovo ako se ima u vidu da je predmetni postupak po samom zakonu hitan, te da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da postoji kršenje apelantovog prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade nematerijalne štete

33. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka vezanog za naknadu štete iz radnog odnosa. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

34. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM, budući da se radi o predmetu u kojem je zakonom propisano hitno postupanje. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom apelantove tužbe pred nadležnim sudovima trajao ukupno 12 godina, apelantu treba isplatiti naknadu u visini od 3.600,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo s obzirom na sjedište Općinskog suda, koji je, prema mišljenju Ustavnog suda, odgovoran za dužinu predmetnog postupka, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

d) Ostali navodi

35. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

VIII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada je postupak naknade štete iz radnog odnosa trajao 12 godina i 10 mjeseci, a za ovako trajanje postupka koji je po zakonu hitan Ustavni sud nije našao opravdane razloge.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-583/10 (F. A.) | Sudska praksa | Aktio