Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-831/10 (V. B.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Kamata
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Materijalna šteta
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-831/10
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u predmetu broj AP 831/10, rješavajući apelaciju Veronike Bošnjak, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 22. listopada 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Veronike Bošnjak.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ukida se Presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000809 od 3. prosinca 2009. godine u dijelu u kojem je odlučeno o početku tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
Predmet se vraća Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine koji je dužan, po žurnom postupku, donijeti novu odluku sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Veronika Bošnjak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gruda, koju zastupa Odvjetničko društvo Milas, Martinović & Partneri iz Ljubuškog, podnijela je 4. ožujka 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosna i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Rev-09-000809 od 3. prosinca 2009. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda i „Lovćen-osiguranja“ a.d. Podgorica (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 5. studenog 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju
3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 12. studenog 2010. godine. Tuženi je dostavio odgovor na apelaciju 15. studenog 2010. godine.
4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Vrhovnog suda i tuženog su dostavljeni apelantičinom opunomoćeniku 24. studenog 2010. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-463/04 od 18. rujna 2008. godine tuženi je obvezan na ime štete na vozilu isplatiti apelantici iznos od 7.504,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. ožujka 1991. godine do konačne isplate, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.766,28 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. rujna 2008. godine kao dana presuđenja do konačne isplate, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.
7. Protiv prvostupanjske presude prizive su podnijeli apelantica i tuženi. Kantonalni sud u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sdu) je Presudom broj 008-0-Gž-08-000 448 od 5. ožujka 2009. godine apelantičin priziv djelomično uvažio i prvostupanjsku epenu presudu preinačio u dijelu kojim je odlučeno o zateznoj kamati, tako što zatezna kamata na dosuđeni iznos materijalne štete teče od 30. ožujka 1991. godine (kao dana nastanka štete) na način kako je bliže navedeno u dispozitivu drugostupanjske odluke. U preostalom dijelu apelantičin priziv je odbijen. Priziv tuženog je odbijen.
8. Protiv drugostupanjske presude tuženi je izjavio reviziju koju je Vrhovni sud Presudom broj 070-0-Rev-09-000809 od 3. prosinca 2009. godine djelomično uvažio i nižestupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o zakonskoj zateznoj kamati preinačio tako da kamata na dosuđeni iznos glavnog duga teče od 18. rujna 2008. godine (kao dana presuđenja) pa do isplate. U preostalom dijelu revizija tuženog je odbijena.
9. U obrazloženju revizijske presude se navodi da je utemeljen revizijski prigovor tuženog u dijelu koji se odnosi na rok od kada se dosuđuje zakonska zatezna kamata na glavno potraživanje. Istaknuto je da oba nižestupanjska suda zakonsku zateznu kamatu dosuđuju počev od 30. ožujka 1991. godine kao dana nastanka štete. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o naknadi materijalne (nenovčane) štete, te da odredba članka 186. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) ne propisuje od kada treba računati zatezne kamate, niti ih uopće spominje, kao ni članak 189. ZOO (a na koje zakonske odredbe se pozivaju nižestupanjski sudovi kada odlučuju o početku tijeka zakonske zatezne kamate). Stoga u nedostatku eksplicitne zakonske odredbe koja bi propisivala od kada treba dosuđivati zakonske zatezne kamate primjenjuje se ustaljena sudska praksa a to je rok kada se utvrdi iznos materijalne štete koju tuženi treba platiti (Odluka Ustavnog suda broj AP 2524/05).
10. Prema tome, prema mišljenju Vrhovnog suda, zatezna kamata se računa od dana kada je prvostupanjski sud utvrdio iznos štete koju treba platiti, tj. od dana donošenja odluke a za takvo stanovište uporište se nalazi u članku 189. stavak 2. ZOO a u svezi sa člankom 277. navedenog zakona. Vrhovni sud je naveo da je logično da prethodno treba na nedvosmislen način utvrditi visinu štete, pa tek na taj iznos odrediti i zakonske zatezne kamate. Konstatirano je da je visina naknade štete određena prvostupanjskom presudom, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka strojarske struke, te da od tada nastupa dospjelost utvrđenog iznosa naknade štete, kao i stvaranje pretpostavki za mogućnost zakašnjenja tuženog kao dužnika budući da od tada zna za opseg svoje obveze.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Ukazuje na proizvoljan stav Vrhovnog suda u svezi sa obračunom zateznih kamata i na praksu Ustavnog suda zauzetu u odlukama br. AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine i AP 2018/07 od 22. kolovoza 2009. godine u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na materijalnu štetu. Postavlja zahtjev za dosuđenje troškova za sastav apelacije
b) Odgovor na apelaciju
12. U svom odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantičinih ustavnih prava.
13. U svom odgovoru na apelaciju tuženi je naveo da u predmetnom postupku nije došlo do povrede apelantičinih ustavnih prava.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89, te "Službeni list RBiH" br. 2/92, 13/93 i 13/94 i "Službene novine FBiH" br. 29/03 i 42/11) relevantne odredbe glase:
Član 186.
Obaveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
Član 189. stav 2.
Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.
Član 277. stav 1.
Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obaveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj saveznim zakonom.
VI. Dopustivost
15. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-09-000809 od 3. prosinca 2009. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu presudu apelantica je primila 8. siječnja 2010. godine, a apelacija je podnesena 4. veljače 2010. godine, dakle, u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i
4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelantica smatra da joj je presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
20. Ustavni sud, prije svega, naglašava svoj stav da nije, općenito, nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redoviti sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava. To će biti slučaj kada odluka redovitog suda krši ustavna prava, tj. ukoliko je redoviti sud pogrešno protumačio ili primijenio neko ustavno pravo, ili je zanemario to pravo, ako je primjena zakona bila proizvoljna ili diskriminacijska, ukoliko je došlo do povrede procesnih prava (pravično suđenje, pristup sudu, učinkoviti pravni lijekovi i u drugim slučajevima), ili ukoliko utvrđeno činjenično stanje ukazuje na povredu Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, odluke broj U 39/01 od 5. travnja 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 25/02, i broj U 29/02 od 27. lipnja 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 31/03).
21. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelantica smatra da je Vrhovni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo u dijelu u kojem je odlučio o zakonskoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
22. Ustavni sud podsjeća da je o identičnom pravnom pitanju – pitanju početka tijeka zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade materijalne štete već raspravljao u nizu svojih odluka (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1433/06 od 13. rujna 2007. godine, stavak 29, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 86/07, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1757/06 od 8. srpnja 2008. godine, stavak 43, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 99/08, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3013/06 od 29. travnja 2009. godine, stavak 89, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 50/09, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća kako je u Odluci broj AP 1433/06 zauzeo stav (koji je slijedio i u drugim navedenim odlukama) da na dosuđeni iznos naknade materijalne štete zakonske zatezne kamate teku od dana nastanka štete, a ne od dana donošenja prvostupanjske presude. Naime, Ustavni sud je u Odluci broj AP 1433/06, stavak 27, ukazao "da je člankom 186. Zakona o obligacionim odnosima propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Dalje, člankom 277. navedenog zakona propisano je da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, iako navedenim člancima eksplicitno nije navedeno od kada se zatezna kamata dosuđuje kod materijalne štete, ipak, uzimajući u obzir navedene odredbe, proizlazi da bi zateznu kamatu u konkretnom slučaju, obzirom na apelantovo vrijeme otklanjanja štete, trebalo dosuditi od dana nastanka štete".
23. Imajući u vidu da predmetna apelacija pokreće identično pravno pitanje o kojem je već bilo raspravljano u citiranim odlukama, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu apelantičinih navoda, u potpunosti poziva na obrazloženja iz ranije donesenih odluka o istom pravnom pitanju. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je osporenom presudom Vrhovnog suda, u dijelu u kojemu je odlučeno da zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete teku od dana presuđenja, odnosno dana donošenja prvostupanjske presude, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
24. U odnosu na apelantičin zahtjev za dosuđivanje troškova za sastav apelacije, Ustavni sud ukazuje da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastava apelacije, te da stoga proizlazi da troškovi sastava apelacije padaju isključivo na teret apelanata. Ostali navodi
25. Ustavni sud smatra da, obzirom na zaključke u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, nije potrebno posebice razmatrati apelantičine navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, budući da se, u suštini, navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju na navodima o kršenju prava na pravično suđenje o kojim je Ustavni sud već iznio svoj stav u prethodnim točkama ove odluke.
VIII. Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je osporena odluka redovitog suda utemeljena na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava u pogledu početka tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade materijalne štete.
27. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić