Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3319/11 (R. B.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni spor
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3319/11
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3319/11, rješavajući apelaciju Radojke Batas, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja apelacija Radojke Batas.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku povraćaja u posjed stana u Bosanskoj Krupi po zahtjevu Radojke Batas od 23. marta 1999. godine, a koji se trenutno nalazi na rješavanju pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 01 0 U 007 349 12 U povodom tužbe podnesene protiv rješenja Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona broj 11/2-23-306-UP-2/2012 od 15. novembra 2012.
godine, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda, u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Radojka Batas (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Dobrljina, podnijela je 16. avgusta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja konačne odluke u postupku povraćaja u posjed stana u Bosanskoj Krupi, Ulica ivanjska broj 9 (u daljnjem tekstu: predmetni stan) po njenom zahtjevu od 23. marta 1999. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 7. septembra 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Kantonalni sud je 8. septembra 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.
3. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda dostavljen je apelantkinji 15. septembra 2011. godine.
4. Ustavni sud je 6. marta 2013. godine od Kantonalnog suda zatražio informaciju da li je Presuda broj 01 0 U 000 905 09 U od 20. januara 2011. godine dostavljena Službi za prostorno uređenje, imovinsko-pravne, geodetsko-katastarske i stambeno-komunalne poslove, Odjel za stambeno-komunalne poslove i obnovu Opštine Bosanska Krupa (u daljnjem tekstu: Služba).
5. Kantonalni sud je 6. marta 2013. godine dostavio traženu informaciju.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
7. Apelantkinja je 23. marta 1999. godine Službi podnijela zahtjev za vraćanje u posjed predmetnog stana.
8. Prema stanju u spisu, odlučujući u ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj 05-23-376/99 od 10. oktobra 2003. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za povraćaj u posjed predmetnog stana.
9. Rješenjem Ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 11/02-23-1616-UP-2/03 od 18. marta 2004. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba podnesena protiv Rješenja Službe broj 05-23-376/99 od 10. oktobra 2003. godine.
10. Presudom Kantonalnog suda broj U-223/04 od 22. decembra 2005. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina tužba kojom je pokrenula upravni spor radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 11/02-23-1616-UP-2/03 od 18. marta 2004. godine.
11. Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Uvp-06-000049 od 6. maja 2009. godine usvojen je apelantkinjin zahtjev za vanredno preispitivanje, ukinuta je Presuda Kantonalnog suda broj U-223/04 od 22. decembra 2005. godine i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno rješavanje.
12. Nakon toga, apelantkinja je više puta urgirala kod Kantonalnog suda, Vrhovnog suda i Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (21. avgusta i 3. novembra 2010. godine, 5. aprila, 12. maja i 17. juna 2011. godine) i tražila da Kantonalni sud postupi po presudi Vrhovnog suda.
13. Odlučujući u ponovljenom postupku Kantonalni sud je donio Presudu broj 01 0 U 000 905 09 U od 20. januara 2011. godine kojom je uvažena apelantkinjina tužba, poništeno je osporeno i prvostepeno rješenje i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
14. Odlučujući u ponovnom postupku Služba je donijela Rješenje broj UP-I-05- 23-376/99 od 17. septembra 2012. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantkinjin zahtjev za povraćaj u posjed predmetnog stana.
15. Rješenjem Ministarstva broj 11/2-23-306-UP-2/2012 od 15. novembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba podnesena protiv Rješenja Službe broj UP-I-05-23-376/99 od 17. septembra 2012. godine.
16. Apelantkinja je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenula upravni spor radi poništenja Rješenja Ministarstva broj 11/2-23-306-UP-2/2012 od 15. novembra 2012. godine.
17. Prema stanju spisa, upravni spor je u toku pred Kantonalnim sudom pod brojem 01 0 U 007 349 12 U.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
18. Apelantkinja smatra da je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja je kratko navela hronologiju postupka koji je pokrenula zahtjevom 23. marta 1999. godine, istaknuvši da do dana podnošenja apelacije Kantonalni sud nije postupio po presudi Vrhovnog suda od 6. maja 2009. godine.
19. Apelantkinja je u svojim dopisima od 23. septembra 2011. godine i 21. januara 2012. godine obavijestila Ustavni sud da presuda Kantonalnog suda od 20. januara 2011. godine nije dostavljena Službi.
b) Odgovor na apelaciju
20. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je nakon presude Vrhovnog suda i dostavljanja predmeta na ponovni postupak (9. juna 2009. godine) donio presudu 20. januara 2011. godine. Sud je istakao da je presuda donesena u razumnom roku, imajući u vidu datum prijema predmeta i datum donošenja presude, te da je apelacija neosnovana.
21. Kantonalni sud je u dopisu od 6. marta 2013. godine dostavio informaciju Ustavnom sudu da je presudu od 20. januara 2011. godine dostavio apelantkinji i drugostepenom organu, odnosno da navedenu presudu nije dostavio prvostepenom organu.
V. Relevantni propisi
22. U Zakonu o upravnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog članka, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen. Član 244. stav 1.
(1) Rješenje po žalbi mora se donijeti i dostaviti stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje žalbe, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
23. U Zakonu o upravnim sporovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 22.
Ako u upravnom postupku drugostepeni organ nije u roku od 30 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv prvostepenog rješenja, a ne donese ga ni u daljnjem roku od sedam dana po pismenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.
Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu u upravnom postupku nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta zakonom nije dozvoljena žalba.
Ako u upravnom postupku prvostepeni organ protiv čijeg akta je dozvoljena žalba nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje po zahtjevu, stranka ima pravo da se obrati svojim zahtjevom drugostepenom organu.
Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga, pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, pokrenuti i ako drugostepeni organ ne donese rješenje u propisanom roku.
Član 34. stav 1.
Zakonitost osporenog upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe i pri tome je vezan razlozima tužbe.
VI. Dopustivost i meritum
24. Ustavni sud naglašava da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 5916/10 od 13. marta 2013. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, dostupna na veb-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) razmatrao identična pravna pitanja - dužina trajanja postupka povodom zahtjeva za vraćanje stana u posjed. Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 5916/10 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti konkretne apelacije, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
25. Takođe, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 5916/10 u cijelosti odnose i na ovaj predmet. Naime, u citiranoj odluci Ustavni sud je podsjetio na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Takođe, u citiranoj odluci Ustavni sud je naglasio da je odluke prvostepenog organa uprave poništavao drugostepeni organ i da su vraćane na ponovni postupak, odnosno, Kantonalni sud je u upravnom sporu poništavao odluke organa uprave i vraćao predmet prvostepenom organu na ponovni postupak. Imajući u vidu da se i u konkretnom predmetu radi o skoro identičnom činjeničnom stanju kao u citiranoj odluci, te da ovaj postupak pred organima uprave i nadležnim sudovima traje 14 godina i pet mjeseci i još nije okončan može u većem dijelu da se pripiše organima Uprave i Kantonalnom sudu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantkinjino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi iz apelacije
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na «suđenje u razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno ispituju apelantkinjini navodi o kršenju prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ustavni sud povredu ovog prava vidi u tome što postupak povodom zahtjeva za povraćaj stana nije završen ni nakon 14 godina i pet mjeseci od dana podnošenja zahtjeva, a takvo neopravdano trajanje postupka može da se pripiše ponašanju nadležnih organa Uprave i Kantonalnog suda.
28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić