Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1645/12 (I. O. iz Devetaka, V. O. iz Devetaka, F. K. iz Devetaka i A. G. iz Tuzle)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1645/12

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1645/12, rješavajući apelaciju Ibrahima Omerčića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ibrahima Omerčića, Vahida Omerčića, Fatime Kovačević i Azre Grahić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi pred Općinskim sudom u Lukavcu pod brojem 126 0 P 009358 12 P.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 126 0 P 009358 12 P, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 76. stav

2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantima Ibrahimu Omerčiću, Vahidu Omerčiću, Fatimi Kovačević i Azri Grahić, u roku tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, solidarno isplati ukupan iznos od 1.650,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Općinskom sudu u Lukavcu i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ibrahim Omerčić iz Devetaka, Vahid Omerčić iz Devetaka, Fatima Kovačević iz Devetaka i Azra Grahić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Emil Galušić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 3. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 032-0-

P-08-003510 (CMS 9358/90).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli zatraženo je 14. maja 2012. godine i 16. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Lukavcu 4. maja 2012. godine.

3. Općinski sud u Tuzli je 29. maja 2012. godine i 22. augusta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Općinski sud u Lukavcu 28. augusta 2013. godine.

4. Također, od Općinskog suda u Lukavcu zatraženo je 6. septembra 2013. godine da dostavi kopiju spisa broj CMS 9358/90. Općinski sud u Tuzli je dostavio kopiju predmetnog spisa 18. septembra 2013. godine.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocima apelacije 13. juna 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

7. Iz stanja spisa proizlazi da je prednik apelanata Adem Omerčić 25. jula 1990. godine podnio tužbu tada nadležnom Osnovnom sudu u Lukavcu protiv tuženih Muharema Mujkića, Hasana Mujkića i Habibe Mujkić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđivanja prava vlasništva i predaje u posjed zauzetog zemljišta.

8. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je Općinski sud u Lukavcu donio Rješenje broj P- 453/90 od 15. januara 1999. godine kojim je predmetni postupak prekinut zbog smrti prednika apelanata Adema Omerčića, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici tužioca, u konkretnom slučaju, apelanti, preuzmu postupak ili kada ih sud, na prijedlog protivne strane, pozove da to učine.

9. Apelanti su podneskom od 17. oktobra 2002. godine predložili nastavak postupka prekinutog rješenjem Općinskog suda u Lukavcu od 15. januara 1999. godine.

10. Iz stanja stanja spisa proizlazi da je u toku postupka umro prvotuženi Muharem Mujkić, pa je Općinski sud u Lukavcu prihvatio da su nasljednici iza Muharema Mujkića Emina Mujkić, Nihad Mujkić i Nihada Bandić.

11. Nakon toga, Općinski sud u Lukavcu je donio Rješenje broj P-505/02 od 19. novembra 2002. godine kojim je obustavljen parnični postupak, te utvrđeno da će se po pravosnažnosti rješenja o obustavi postupka on nastaviti po pravilima vanparničnog postupka radi uređenja međe.

12. Predmetni spis je 2003. godine, a nakon ukidanja Općinskog suda u Lukavcu, dostavljen na dalje nadležno postupanje Općinskom sudu u Tuzli.

13. Općinski sud u Tuzli je 24. maja 2006. godine zakazao pripremno ročište u vanparničnom predmetu broj RI-152/04 za 27. juni 2006. godine.

14. Na pripremnom ročištu održanom 27. juna 2006. godine Općinski sud u Tuzli je odredio izvođenje dokaza vještaka geometra, te je navedeno da će glavna rasprava biti održana na licu mjesta 6. septembra 2006. godine.

15. Nakon toga, Općinski sud u Tuzli je donio Rješenje broj RI-152/04 od 6. septembra 2006. godine kojim je predmetni postupak obustavljen i određeno da će se on nastavi po pravilima parničnog postupka, na koje rješenje je opunomoćenik tuženih 2. oktobra 2006. godine uložio žalbu, koju je Kantonalni sud u Tuzli svojim Rješenjem broj 003-0-Gž-07-000 005 od 18. septembra 2008. godine odbio kao neosnovanu.

16. Apelanti su podnescima od 27. januara i 20. aprila 2009. godine urgirali kod Općinskog suda u Tuzli da predmet uzme u rad, te da u što kraćem roku zakaže pripremno ročište.

17. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj 032-0-P-08-003510 od 21. jula 2009. godine tužba je vraćena apelantima na ispravku i dopunu.

18. Apelanti su podneskom od 28. jula 2009. godine uredili tužbu, tako što su kao tužene označili Eminu Okičić, Nuragu Mujkića i Eminu Mujkić. Preciziranim tužbenim zahtjevom apelanti su tražili da sud utvrdi da su nasljeđivanjem od svog oca stekli pravo posjeda na zemljištu bliže označenom u tužbi, dok su tuženi dužni da, prema nalazu i mišljenju vještaka geometra, izvrše vraćanje međe i postavljanje međe na mjesto gdje je ona postojala prije uplanjenja puta koji prolazi kroz predmetnu nekretninu, kao i da obaveže tužene da im naknade troškove parničnog postupka.

19. Apelanti su podnescima od 23. februara i 9. juna 2011. godine i 29. februara 2012. godine urgirali kod Općinskog suda u Tuzli da predmet uzme u rad.

20. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud u Tuzli proizlazi da je 17. maja 2012. godine, a postupajući u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, predmet stavljen u rad, te je uređena tužba dostavljena tuženim na odgovor, nakon čega će se postupanje suda nastaviti zakazivanjem pripremnog ročišta.

21. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem broj 32 0 P 009358 90 P od 22. augusta 2012. godine prekinuo predmetni postupak zbog smrti drugotužene.

22. Apelanti su podneskom od 17. septembra 2012. godine predložili da se prekinuti postupak nastavi, pa su označili da su nasljednici drugotuženog Nurage Mujkića njegova djeca Habiba Saletović, Fatima Halilović, Zilka Imamović, Faik Mujkić i Amir Mujkić.

23. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Tuzli rješenjem od 19. septembra 2012. godine pozvao apelante da u spis dostave tužbu i dokumentaciju koju navode u tužbi. Nakon što su apelanti postupili po nalogu suda, Općinski sud donio je Rješenje broj 32 0 P 009358 12 P 2 od 19. septembra 2012. godine kojim je odlučeno da se predmetni postupak nastavlja.

24. Međutim, nakon ponovnog osnivanja Općinskog suda u Lukavcu, predmetni spis je ponovo dostavljen tom sudu na postupanje 1. decembra 2012. godine i on je registrovan pod poslovnim brojem 126 0 P 009358 12 P.

25. Apelanti su podneskom od 17. aprila 2013. godine urgirali kod Općinskog suda u Lukavcu da predmet uzme u rad.

26. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud u Lukavcu proizlazi da je od 11. decembra 2012. godine pa do 4. jula 2013. godine predmetnim spisom bio zadužen drugi sudija, a 4. jula 2013. godine predmetnim spisom je zadužen postupajući sudija, koji je već 18. jula 2013. godine preduzeo procesne radnje radi stvaranja uvjeta za zakazivanje pripremnog ročišta, tako da, prema raspoloživim informacijama, o apelantovoj tužbi Općinski sud u Lukavcu još uvijek nije odlučio.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

27. Apelanti smatraju da im je u predmetnom sudskom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da predmetni postupak traje više od osam godina, te da on još nije uzet u rad. Stoga, apelanti traže od Ustavnog suda da naloži Općinskom sudu da u što kraćem roku zakaže raspravu, provede postupak i donese pravičnu odluku. Također, apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

28. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 29. maja 2012. godine hronološki opisao tok postupka, te istaknuo da je 17. maja 2012. godine, a postupajući u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta, predmet stavljen u rad, te je uređena tužba dostavljena tuženim na odgovor, nakon čega će se postupanje suda nastaviti zakazivanjem pripremnog ročišta. Nakon toga, Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 22. augusta 2013. godine istaknuo da je u decembru 2012. godine predmet proslijeđen Općinskom sudu u Lukavcu na dalje postupanje.

29. U odgovoru na apelaciju Općinski sud u Lukavcu je, također, hronološki opisao tok postupka, te, između ostalog, istaknuo da je […] već 18. jula 2013. godine preduzeo procesne radnje radi stvaranja uvjeta za zakazivanje pripremnog ročišta.

V.Relevantni propisi

30. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 196.

Postupak se prekida:

1) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost, a nema punomoćnika u toj parnici; […] Član 198.

Prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku […].

Član 199.

Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 196. tačke od 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik ili staratelj ostavštine […] preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine. […]

31. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 380.

1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku […].

Član 381.

1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 378. tačke od 1. do 4. ovog zakona nastavit će se kad nasljednik […] preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

[…] 4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresovanu stranku teći u cijelosti iznova od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka. […] VI.Dopustivost

32. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

33. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

34. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

35. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

36. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

37. Apelanti smatraju da im je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

38. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

39. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

40. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud u Lukavcu donio odluku po njihovoj tužbi u konkretnom predmetu, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelanata i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

41. Ustavni sud zapaža da je prednik apelanata Adem Omerčić tužbom koja je u Osnovnom sudu u Lukavcu zaprimljena 25. jula 1990. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, te da prema raspoloživim podacima predmetni postupak još uvijek nije okončan. Također, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u Lukavcu svojim rješenjem od 15. januara 1999. godine prekinuo predmetni postupak zbog smrti prednika apelanata. Apelanti su podnijeli prijedlog za nastavak postupka 17. oktobra 2002. godine. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužinu postupaka koji je vodio njihov pravni prednik, već se isključivo u apelaciji žale na dužinu trajanja postupka nakon njihovog stupanja u predmetnu parnicu.

42. Dakle, s obzirom na navedeno, relevantni period koji se uzima u obzir traje 11 godina i, prema raspoloživim informacijama, još uvijek nije okončan.

b) Analiza dužine trajanja postupka

43. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosio na utvrđivanje prava vlasništva, odnosno uređenja međe i, konačno, utvrđenja prava posjeda, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o nešto složenijem predmetu. Osim toga, kako se radi o utvrđenju prava na imovinu apelanata, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelante značajan.

44. Sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud zapaža da je postupak koji je pokrenut 1990. godine iz objektivnih razloga bio prekinut 1999. godine, da su apelanti tražili nastavak postupka krajem 2002. godine, te da postupak ni nakon 11 godina nije okončan. Prema stanju spisa, predmetni parnični postupak je u toku pred Općinskim sudom u Lukavcu. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je mjesec dana nakon stupanja apelanata u parnicu Općinski sud u Lukavcu donio Rješenje broj P-505/02 od 19. novembra 2002. godine kojim je obustavljen predmetni postupak i određeno da će se, po pravosnažnosti rješenja, nastaviti po pravilima vanparničnog postupka. Godinu dana kasnije, nakon ukidanja Općinskog suda u Lukavcu, predmet je dostavljen na nadležno postupanje Općinskom sudu u Tuzli. Tek tri godine kasnije Općinski sud u Tuzli je zakazao pripremno ročište u vanparničnom predmetu broj RI-152/04 za 27. juni 2006. godine. Nakon toga, Općinski sud u Tuzli je u relativno kratkom periodu zakazao glavnu raspravu za 6. septembar 2006. godine na kojoj je donio Rješenje broj RI-152/04 kojim je predmetni postupak obustavljen i određeno da će se on nastaviti po pravilima parničnog postupka. Kantonalni sud je odbio žalbu tuženog i predmetno rješenje potvrdio nakon dvije godine. Općinski sud u Tuzli je nakon 10 mjeseci zatražio od apelanata da urede tužbu, što su apelanti bez odlaganja učinili. Ustavni sud zapaža da parnični postupak pred Općinskim sudom u Tuzli nije okončan ni nakon više urgencija apelanata. Međutim, nakon ponovnog osnivanja Općinskog suda u Lukavcu, predmetni spis je ponovo dostavljen tom sudu na postupanje 1. decembra 2012. godine i, prema stanju spisa, još je u toku. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su određene okolnosti objektivno utjecale na dužinu postupka, kao što je ukidanje i ponovno osnivanje Općinskog suda u Lukavcu i s tim u vezi promjena mjesne nadležnosti, te promjena stvarne nadležnosti sudova, koji su ovu pravnu stvar rješavali po pravilima parničnog i vanparničnog postupka. Međutim, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelanti svojim ponašanjem nisu u značajnoj mjeri doprinijeli dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 11 godina i još uvijek nije okončan može u većem dijelu pripisati Općinskom sudu u Tuzli, koji nije postupao s adekvatnom efikasnošću. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet nalazi pred Općinskim sudom u Lukavcu, a za donošenje konačne odluke o tužbenom zahtjevu apelanata neophodno je da Općinski sud u Lukavcu donese odluku o podnesenoj tužbi, Općinskom sudu u Lukavcu je naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

46. Ustavni sud zapaža da su apelanti tražili od Ustavnog suda naknadu na ime nematerijalne štete, shodno Pravilima Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

47. S obzirom na to da predmetni postupak traje više od 11 godina, Ustavni sud smatra da apelantima treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, solidarno isplatiti ukupan iznos od 1.650,00 KM. Navedeni iznos apelantima je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona, s obzirom na sjedište Općinskog suda u Tuzli, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

VIII.Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravičan postupak u «razumnom roku» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sudski postupak za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama nije okončan ni nakon 11 godina, pri čemu se dužina predmetnog postupka, i pored procesnih nedostataka kojih je tokom postupka bilo, može, u odlučujućoj mjeri pripisati ponašanju Općinskog suda u Tuzli koji nije djelotvorno kontrolirao i vodio postupak.

49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić