Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1243/11 (M.S. i T.Đ.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada
- Stjecanje bez osnova
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1243/11
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1243/11, rješavajući apelaciju M.S. i T.Đ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija M.S. i T.Đ.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Sokocu – Odjeljenje u Istočnom Sarajevu broj 89 1 P 010087 06 P (raniji broj 089-1-P-06-000202).
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu -Odjeljenje u Istočnom Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj 89 1 P 010087 06 P (raniji broj 089-1-P-06-000202), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 76. stav 2.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelanticama M.S. i T.Đ. u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke solidarno isplati ukupan iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu i Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74. stav 5.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. M.S. i T.Đ. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Danijela Saller-Osenk, advokat iz Sarajeva, podnijele su 15. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 89 1 P 010087 06 P (raniji broj 089-1-P-06-000202).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. marta i 3. jula 2013. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantice su tužbom Osnovnom sudu 25. aprila 2006. godine pokrenule parnični postupak protiv S.Č. (u daljnjem tekstu: tužena) radi povrata stečenog bez osnova, vsp. 95.000,00 KM. Apelantice su u tužbi navele da su zakonske nasljednice iza umrlog B.S. (u daljnjem tekstu: otac apelantica), koji je bio vlasnik nekretnine koja se nalazi u Sarajevu, u Ulici Jukićeva broj 124, a koju u naravi čini trosoban stan. Apelantice su u tužbi, između ostalog, navele da je tužena, kao opunomoćenik njihovog oca, 24. septembra 2001. godine zaključila ugovor o kupoprodaji predmetnog stana sa kupcem Mihrijom Pelak, te na ime iznosa kupoprodajne cijene primila iznos od 125.000,00 KM, a ocu apelantica isplatila iznos od 25.000,00 KM, a kasnije i iznos od 5.000,00 KM na ime kupoprodajne cijene stana, dok utuženi iznos od 95.000,00 KM tužena nikada nije isplatila. Imajući u vidu navedeno, apelantice su tužbom predložile da sud usvoji tužbeni zahtjev i obaveže tuženu da im vrati iznos od 95.000,00 KM sa zateznim kamatama po stopi predviđenoj zakonom počev od 25. septembra 2001. godine pa do isplate i naknadi troškove parničnog postupka.
6. Prema stanju spisa, Osnovni sud je u predmetnom postupku održao više ročišta, i to: 21. februara, 26. aprila, 5. septembra, 12. oktobra i 20. novembra 2007. godine, 27. februara, 5. maja, 7. jula i 29. oktobra 2008. godine, 27. januara, 9. marta, 20. maja, 23. septembra i 14. decembra 2009. godine, 15. septembra i 22. novembra 2010. godine, 19. januara, 4. marta i 6. juna 2011. godine.
7. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama, Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantice smatraju da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu, došlo do kršenja njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantice su hronološki opisale tok postupka i istaknule da je ovakvim postupanjem suda, uz sasvim izvjesno očekivanje trajanja postupka za naredne 3-4 godine, suprotno svim zakonskim rokovima, što je već općepoznato, jer sudovi to pravdaju preopterećenošću, što ne smije biti razlog ovakve dužine trajanja postupka. Imajući u vidu navedeno, apelantice su postavile i zahtjev za naknadu nematerijelne štete u iznosu od 2.000,00 KM, kao i naknadu na ime sastava apelacije u iznosu od 1.200,00 KM. V.Relevantni propisi
9. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku VI.Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
12. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
14. Apelantice ukazuju da je, zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njihovom tužbenom zahtjevu, Osnovni sud povrijedio njihovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
15. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
16. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
a) Period koji se uzima u obzir
17. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantice nisu obavijestile Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njihove tužbe protiv tužene, odnosno nisu obavijestile Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema navodima apelantica i raspoloživim dokazima iz spisa.
18. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su apelantice 25. aprila 2006. godine podnijele tužbu Osnovnom sudu o kojoj, prema raspoloživim dokazima u spisu, još uvijek nije odlučeno. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste sedam godina i pet mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
19. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev apelantica odnosi na povrat stečenog bez osnova, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu.
20. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da su apelantice pokrenule parnični postupak 25. aprila 2006. godine, te da je Osnovni sud, prema stanju spisa, održao nekoliko ročišta, što je zapravo sve, što je prema stanju spisa, Općinski sud i uradio u predmetnom postupku. Prema stanju spisa, Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku. Osnovni sud nije dostavio odgovor na traženje Ustavnog suda od 25. marta i 3. jula 2013. godine, odnosno nije izvijestio Ustavni sud da li je postupak pred tim sudom okončan, niti je ponudio razloge koji bi opravdali dužinu postupka. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Osnovni sud nije ni nakon sedam godina i pet mjeseci okončao predmetni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantice nisu doprinijele dužini postupka u konkretnom slučaju.
21. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelantica na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
22. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
23. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelantica za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelanticama bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
24. S obzirom na to da predmetni postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje više od sedam godina, Ustavni sud smatra kako bi apelanticama na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, po usvojenim kriterijima, trebalo, solidarno, isplatiti ukupan iznos od 1.050,00 KM. Ovaj iznos apelanticama je dužna isplatiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
d) Zahtjev za plaćanje troškova apelacije
25. U pogledu zahtjeva apelantica da im Ustavni sud dosudi troškove nastale podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti.
e) Ostali navodi iz apelacije
26. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navode apelantica u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred Osnovnim sudom, prema raspoloživim podacima, još nije okončan ni nakon sedam godina i pet mjeseci, pri čemu apelantice svojim ponašanjem nisu utjecela na dužinu postupka u odlučujućoj mjeri, a Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić