Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3166/10 (N. I.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3166/10
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3166/10, rješavajući apelaciju Nebojše Ilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Nebojše Ilića.
Utvrđuje se kršenje člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka po žalbi, u predmetu koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-000097 od 4. oktobra 2010. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Nebojša Ilić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, podnio je 26. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi koji je, u vrijeme podnošenja apelacije, vođen u Kantonalnom sudu Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud).
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 6. decembra 2010. i 10. maja 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 14. juna 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 20. juna 2011. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P- 1884/98 B od 19. februara 2004. godine odbijen je tužbeni zahtjev Sadika Stojčevića i Akifa Stojčevića kao tužitelja (u daljnjem tekstu:tužitelji) protiv tuženih Vidoja Ilića (u daljnjem tekstu: I-tuženi ili apelantov otac) i apelanta kao II-tuženog - i istovremeno je usvojen protivtužbeni zahtjev apelantovog oca, te je utvrđeno da je pravno ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 11. marta 1996. godine između tužitelja i apelantovog oca. Slijedom toga, presudom su tužitelji obavezani da apelantovom ocu predaju u posjed nekretnine koje se nalaze u Sarajevu, pobliže označene u izreci presude a apelantov otac da tužiteljima preda u posjed nekretnine koje se nalaze u Bratuncu, pobliže označene u izreci presude. Istom presudom je odbijen apelantov protivtužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je pravno ništav ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 11. marta 1996. godine između tužitelja i apelantovog oca, i da mu tužitelji predaju u posjed nekretnine u Sarajevu koje su bile predmet zamjene.
7. Tužitelji su 19. marta 2004. godine izjavili žalbu na navedenu presudu, te je spis 20. aprila 2004. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje.
8. Iz dopisa koji je 18. novembra 2009. godine Kantonalni sud dostavio punomoćniku apelantovog oca proizlazi da je 20. aprila 2006. godine spis vraćen na ispravku Općinskom sudu koji ga je,15. januara 2007. godine, ponovno dostavio Kantonalnom sudu.
9. Punomoćnik apelantovog oca je 24. decembra 2007. godine, te 9. aprila, 4. maja i 9. novembra 2009. godine, Kantonalnom sudu dostavio urgencije za uzimanje predmeta u rad.
10. Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-Gž-07-000097 od 4. oktobra 2010. godine, kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Navodi da je presudom Općinskog suda od 19. februara 2004. godine usvojen protivtužbeni zahtjev njegovog oca, da je utvrđeno da je ništav ugovor o zamjeni nekretnina koji je njegov otac zaključio s tužiteljima te da su se na tu presudu 19. marta 2004. godine žalili tužitelji i da se spis nalazi u Kantonalnom sudu od 20. aprila 2004. godine. Smatra da mu je zbog nepostupanja Kantonalnog suda povrijeđeno i pravo na dom jer mu je onemogućeno „vraćanje u posjed stana – nekretnine koja za njega predstavlja dom“. Traži da mu se zbog „propusta“ Kantonalnog suda odredi kompenzacija u iznosu od 2.000,00 KM. Navodi i da je njegov otac preminuo 22. augusta 2007. godine, te u prilogu apelacije dostavlja i izvod iz matične knjige umrlih za svog oca.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u izjašnjenju na apelaciju istakao da „iz stanja drugostepenog spisa nije vidljivo da je predmet dostavljan Kantonalnom sudu i prije 15. januara 2007. godine“. Zatim, da je sudija izvjestilac zadužen sa spisom tek 2. juna 2007. godine, kada je izabran na funkciju sudije Kantonalnog suda. Također, navedeno je da je do zastoja u radu došlo i zbog bolesti sudije, te da se predmeti nisu preraspoređivali drugim sudijama jer je u Kantonalnom sudu „veliki broj predmeta a mali broj sudija“. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da su u periodu prijema spisa rješavani predmeti iz 2005. i 2006. godine. Kantonalni sud je istakao i da je Općinski sud odbio apelantov tužbeni zahtjev a da se on nije žalio na tu odluku. U prilogu odgovora na apelaciju, Kantonalni sud je dostavio presudu kojom je odlučio o žalbi.
V. Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. stav 1.
(1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
VI. Dopustivost
14. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom koji je, u vrijeme trajanja postupka pred Ustavnim sudom, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-000097 od 4. oktobra 2010. godine. Iako je podnesena prije nego što je donesena odluka po žalbi, odnosno prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda apelacija je dopustiva jer Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
18. Apelant se žali da mu je zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Relevantni principi
21. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
22. Iz dokumentacije je vidljivo da je žalba tužitelja dostavljena Kantonalnom sudu 20. aprila 2004. godine, o kojoj je taj sud odlučio presudom od 4. oktobra 2010. godine. Dakle, odlučivanje u postupku po žalbi pred Kantonalnim sudom je trajalo oko šest godina i šest mjeseci.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud uočava da je u ovom postupku Kantonalni sud donio odluku nakon održane sjednice vijeća, dakle samo na osnovu navoda iz žalbe, bez održavanja rasprave pred tim sudom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nalazi da se radilo o jednostavnom postupku, tj. da složenost predmeta nema utjecaja na njegovu dužinu.
24. U vezi s doprinosom stranaka u postupku, Ustavni sud zapaža da je punomoćnik apelantovog oca u četiri navrata urgirao odlučivanje u postupku, pa stoga Ustavni sud smatra da nema doprinosa stranaka, uključujući i apelanta, dužini trajanja postupka.
25. Zatim, u odnosu na doprinos Kantonalnog suda, Ustavni sud uočava da je Kantonalni sud, dvije godine od dana nakon što mu je žalba dostavljena, zatražio od Općinskog suda otklanjanje nedostataka u spisu, što je Općinski sud učinio i nakon devet mjeseci spis vratio Kantonalnom sudu. Međutim, ni nakon toga Kantonalni sud nije uzeo predmet u rad nego je, kako to proizlazi i iz odgovora toga suda, predmet tretirao kao da je tek primljen u taj sud (15. januara 2007. godine), i nastavio da radi na drugim predmetima redoslijedom prijema predmeta iz 2005. i 2006. godine, nezavisno od toga što je to spis iz 2004. godine, i što je žalba u njemu izjavljena 19. marta 2004. godine. Pored te činjenice, Ustavni sud primjećuje da je potom Kantonalnom sudu trebalo tri godine i oko osam mjeseci da donese svoju odluku po žalbi, odnosno nakon šest godina i oko šest mjeseci od izjavljivanja žalbe na prvostepenu presudu. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud istakao, između ostalog, da je dužini postupak doprinijela i činjenica što je sudija koji je bio zadužen s predmetom bio bolestan, a da se predmet nije mogao dodijeliti drugom sudiji „zbog velikog broja premeta i malog broja sudija.“ U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Imajući u vidu navedeno, i pored činjenice da postoji i određeni doprinos prvostepenog suda u toku postupka po žalbi (zbog nedostataka u spisu i zbog perioda koji mu je bio potreban da otkloni te nedostatke-oko devet mjeseci), Ustavni sud zaključuje da nema nikakvog opravdanja za činjenicu da je Kantonalni sud donio presudu po žalbi nakon šest godina i oko šest mjeseci u nimalo složenom predmetu, pogotovo što nema doprinosa i samim tim ni odgovornosti stranaka u postupku, te kada taj sud nije naveo opravdane razloge za ovakvo postupanje.
26. U skladu s navedenim i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog nedonošenja odluke po žalbi u razumnom roku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
d) Naknada nematerijalne štete
27. Apelant je zatražio da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 2.000,00 KM. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
28. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantu dovoljna satisfakcija to što je utvrđeno kršenje njegovog prava na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke po žalbi u razumnom roku
e) Ostali navodi
29. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvenciju, jer se i ti navodi temelje na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka.
VIII. Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u predmetu koji ne pokreće složena činjenična i pravna pitanja postupak odlučivanja po žalbi trajao šest godina i oko šest mjeseci, čemu je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud u Sarajevu, a koji za ovako dugo trajanje postupka nije ponudio opravdane razloge.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić