Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2769/11 (H. V.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2769/11
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2769/11, rješavajući apelaciju Hamdije Veladžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Hamdije Veladžića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem 17 0 I 007543 09 I, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu po apelantovoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 007543 09 I od 22. maja 2013.
godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Hamdija Veladžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća podnio je 7. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 I 007543 09 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 23. septembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 9. oktobra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom zbog propuštanja Općinskog suda broj P-539/05 od 24. augusta 2007. godine obavezan je Enam Dizdarić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu na ime naknade za izvršene usluge zastupanja isplati iznos od 3.087,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 12. augusta 2005. godine pa do konačne isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 509,22 KM.
7. Apelant je 30. marta 2009. godine prijedlogom Općinskom sudu pokrenuo izvršni postupak radi izvršenja pravomoćne Presude tog suda broj P-539/05 od 24. augusta 2007. godine u kojem je predložio da sud donese rješenje kojim se dozvoljava izvršenje radi namirenja potraživanja, i to zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
8. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 17 0 I 007543 09 I od 22. aprila 2009. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Apelant je podnescima od 25. septembra 2009. godine, 2. februara i 17. septembra 2010. godine urgirao kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad, tražeći da sud, u skladu sa članom
118. Zakona o izvršnom postupku, odredi ročište radi popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika.
10. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud istoga dana kada je doneseno rješenje o izvršenju apelantu dostavio i nalog za plaćanje sudske takse.
11. Također, iz stanja spisa proizlazi da je apelant 30. novembra 2010. godine platio sudsku taksu, nakon čega je Općinski sud zaključkom od 10. januara 2011. godine apelantu naložio da uplati predujam u iznosu od 21,00 KM na ime troškova izlaska sudskih izvršitelja na lice mjesta.
12. Apelant je podneskom od 31. maja 2011. godine urgirao kod Općinskog suda uzimanje predmeta u rad, tražeći da sud, u skladu sa članom 118. Zakona o izvršnom postupku, odredi ročište radi popisa, procjene i prodaje pokretnih stvari izvršenika.
13. Nakon uplate predujma sudski izvršitelji Općinskog suda su 9. novembra 2011. godine izvršili popis pokretnih stvari izvršenika, a zaključkom suda od 25. aprila 2012. godine određena je prodaja pokretnih stvari izvršenika za 14. maj 2012. godine.
14. Iz stanja spisa proizlazi da na zakazanom prvom ročištu za prodaju pokretnih stvari izvršenika nije pristupio apelant, iako je bio uredno obaviješten, a nije se pojavio niko od ponuđača za kupovinu predmeta prodaje.
15. Općinski sud je pismenim podneskom od 23. maja 2012. godine obavijestio apelanta o neuspjeloj prodaji pokretnih stvari izvršenika i pozvao ga da u zakonom propisanom roku podnese prijedlog za zakazivanje drugog ročišta za prodaju pokretnih stvari.
16. Apelant je pismenim podneskom od 29. maja 2012. godine predložio sudu odlaganje izvršenja na period od tri mjeseca. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje broj 17 0 I 007543 09 I od 5. juna 2012. godine kojim je odloženo predmetno izvršenje do 5. septembra 2012. godine i odlučeno da će se ono nastaviti na apelantov prijedlog i prije isteka roka na koji je odloženo.
17. Apelant je pismenim podneskom od 1. juna 2012. godine predložio da Općinski sud donese rješenje o promjeni predmeta i sredstva izvršenja, tako da odredi izvršenje na nekretninama izvršenika koje se nalaze na području Bihaća.
18. Odlučujući o podnesenom prijedlogu, Općinski sud je donio Rješenje broj 17 0 I 007543 09 I od 28. septembra 2012. godine kojim je odredio izvršenje protiv izvršenika zabilježbom u zemljišnoj knjizi utvrđivanjem vrijednosti nekretnina izvršenika, njihovom prodajom i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom tih nekretnina.
19. Navedeno rješenje Općinskog suda od 28. septembra 2012. godine je dostavljeno na zabilježbu Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda koji je svojim rješenjem od 4. oktobra 2012. godine odbio zahtjev za zabilježbu izvršenja na traženim nekretninama izvršenika, jer je utvrđeno da izvršenik više nije njihov vlasnik pošto je, prije apelantovog prijedloga za promjenu predmeta izvršenja, izvršenik prodao sve svoje nekretnine firmi DOO "Čavkunović" Bihać.
20. Općinski sud je pismenim podnescima od 1. novembra i 6. decembra 2012. godine obavijestio apelanta o novim činjenicama, te ga pozvao da, u skladu sa članom 8. Zakona o izvršnom postupku, predloži sudu donošenje novog rješenja na novom predmetu i sredstvu izvršenja ili zakazivanje ponovnog ročišta za prodaju popisanih pokretnih stvari izvršenika.
21. Apelant je pismenim podneskom od 19. decembra 2012. godine predložio da Općinski sud ododbri izvršenje protiv novog vlasnika nekretnina DOO "Čavkunović" Bihać. Naime, apelant je u predmetnom podnesku istaknuo da neće predlagati novi predmet i sredstvo izvršenja zbog toga što je izvršni sud donio pravosnažno rješenje o izvršenju 28. septembra 2012. godine, a da je u toku predmetnog izvršnog postupka na spornim nekretninama došlo do promjene vlasnika temeljem Rješenja Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda broj 017 0 DN 12 001736 od 4. oktobra 2012. godine. Apelant je u podnesku citirao odredbu člana 72. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.
22. Općinski sud je Rješenjem broj 17 0 I 007543 09 I od 22. maja 2013. godine stavio van snage rješenje od 28. septembra 2012. godine, odbio kao neosnovan apelantov prijedlog da se predmetni izvršni postupak nastavi protiv novog vlasnika nekretnina. Istim rješenjem je odlučeno da će se predmetni izvršni postupak nastaviti zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika, kao što je navedeno u prijedlogu za dozvolu izvršenja od 30. marta 2009. godine.
23. Apelant je 31. maja 2013. godine podnio žalbu Kantonalnom sud protiv rješenja Općinskog suda od 22. maja 2013. godine.
24. Prema stanju spisa, Kantonalni sud u predmetnom izvršnom postupku do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio odluku o apelantovoj žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant smatra da mu je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo hronologiju postupanja u predmetu, te istaknuo da je postupanje Općinskog suda u suprotnosti sa pozitivno-pravnim propisima i načelima izvršnog postupka, te da mu je onemogućeno pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, naloži Općinskom sudu da predmet hitno uzme u rad i provede potrebne radnje radi zakazivanja ročišta u skladu sa zakonom. Osim toga, apelant je predložio da Ustavni sud obaveže Unsko-sanski kanton da mu na ime nematerijalne štete isplati iznos od po 1.000,00 KM za svaku godinu neblagovremenog postupanja suda.
b) Odgovor na apelaciju
26. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjenicama predmeta. Osim toga, Općinski sud je istakao da je do zastoja u provođenju izvršenja došlo zbog apelantovih postupaka koji skoro godinu dana nije platio sudsku taksu koja mu je uračunata u troškove sudskog postupka, kao i da je sam tražio odlaganje provođenja izvršenja. Konačno, Općinski sud je kao razlog za dugo trajanje izvršnog postupka naveo veliki broj predmeta, odnosno da u radu ima 6.000 izvršnih spisa i da ne postoji sudija koji bi sve te spise mogao istovremeno izvršavati.
V.Relevantni propisi
27. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine FBiH" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 72.
Zabilježba izvršenja (3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.
VI.Dopustivost
28. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
29. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
30. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
31. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
32. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum
33. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
34. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
35. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
36. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je predmetni izvršni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana
32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
37. Ustavni sud zapaža da je apelant 30. marta 2009. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jesu četiri godine i šest mjeseci. Analiza dužine trajanja postupka
38. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja popisom, procjenom i prisilnom prodajom pokretnih stvari izvršenika, odnosno popisom, procjenom i prisilnom prodajom izvršenikovih nekretnina), Ustavni sud smatra da se se u konkretnom slučaju ne radi o složenom postupku.
39. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud zapaža da je apelant, nakon donošenja rješenja o izvršenju, sudsku taksu platio tek nakon godinu dana, te da se nije pojavio na prvom ročištu za prodaju pokretnih stvari izvršenika, zatim, da je podneskom od 29. maja 2012. godine predložio odlaganje izvršenja na period od tri mjeseca (apelant je predložio nastavak postupka 1. juna 2012. godine), kao i da je predlagao promjenu predmeta i sredstva izvršenja, a sve s ciljem da namiri svoje potraživanje. Međutim, iako su navedene radnje u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini postupka, budući da je takvo apelantovo postupanje bilo u skladu s njegovim pravima propisanim relevantnim zakonskim odredbama i nije bilo usmjereno na odugovlačenje postupka, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri utjecao na dužinu postupka. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelant urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 25. septembra 2009. godine, 2. februara i 17. septembra 2010. godine i 31. maja 2011. godine).
40. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u relativno kratkom vremenskom periodu odredio predloženo izvršenje (22. aprila 2009. godine), da je sudski izvršitelj tek 9. novembra 2011. godine izvršio popis pokretnih stvari izvršenika, te da je nakon toga zaključkom od 25. aprila 2012. godine određena njihova prodaja za 14. maj 2012. godine, dakle, nakon šest mjeseci od izvršenog popisa. Nakon toga, Općinski sud je 23. maja 2012. godine obavijestio apelanta o neuspjeloj prodaji pokretnih stvari, pa je apelant 29. maja 2012. godine predložio odlaganje izvršenja na period od tri mjeseca. Općinski sud je 5. juna 2012. godine donio rješenje kojim je odloženo predmetno izvršenje. Međutim, apelant je, u međuvremenu, podneskom od 1. juna 2012. godine predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja. Nakon toga, Općinski sud je rješenjem od 28. septembra 2012. godine odredio predloženo izvršenje na nekretninama izvršenika. Međutim, kako je izvršenik sporne nekretnine u međuvremenu prodao, Općinski sud je pozvao apelanta da predloži sudu donošenje novog rješenja o izvršenju na novom predmetu i sredstvu. Apelant je podneskom od 19. decembra 2012. godine predložio izvršenje protiv novog vlasnika spornih nekrenina, ali je sud svojim rješenjem od 22. maja 2013. godine taj prijedlog odbio kao neosnovan, nakon čega je apelant protiv tog rješenja 31. maja 2013. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, pred kojim je postupak još uvijek u toku. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo da je apelant svojim ponašanjem - neplaćanjem sudske takse, te predlaganjem odlaganja izvršenja doprinio odugovlačenju postupka. U vezi s pokušajima Općinskog suda da dužinu predmetnog postupka stavi na teret apelantu zbog toga što nije platio sudsku taksu, Ustavni sud smatra da ti navodi ne mogu biti opravdanje za Općinski sud za neokončavanje predmetnog postupka ni nakon četiri godine i šest mjeseci. S druge strane, Ustavni sud smatra da okolnost na koju Općinski sud ukazuje da je apelant predlaganjem odlaganja izvršenja doprinio dužini postupka ne predstavlja razumno obrazloženje za ukupnu dužinu postupka, budući da je apelant, nakon samo nekoliko dana od podnošenja prijedloga za odlaganje (29. maja 2012. godine), predložio promjenu predmeta i sredstva izvršenja (1. juna 2012. godine), što je neznatno u odnosu na ukupnu dužinu postupka. Imajući u vidu navode Općinskog suda, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira na to radi li se o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Također, Ustavni sud naglašava da veliki broj predmeta i nedovoljan broj sudskih izvršitelja i sudija na izvršnom referatu ne mogu predstavljati dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
41. U vezi s neplaćanjem sudske takse, Ustavni sud smatra svrsishodnim podsjetiti na to da je Ustavni sud pitanje uzajamnosti plaćanja takse i preduzimanja radnji u postupku raspravljao rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u predmetu broj U 8/12 (vidi Odluku o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. novembra 2012. godine, objavljenu u «Službenom glasniku BiH» broj 10/13). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što onemogućavanje vođenja postupka, ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu, odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeni stav iz citirane odluke, navodi Općinskog suda da apelant skoro godinu dana nije platio sudsku taksu ne mogu biti opravdanje za nepostupanje Općinskog suda u konkretnom predmetu.
42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je, zbog neokončavanja predmetnog postupka koji je trajao četiri godine i šest mjeseci, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u konkretnom predmetu, neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, Kantonalnom je sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanta odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada izvršni postupak ni nakon četiri godine i šest mjeseci nije okončan u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku i kada nadležni Općinski sud nije ponudio nikakve razložne argumente za ovako dugo trajanje izvršnog postupka koji je zakonom okarakteriziran kao hitan.
47. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić