Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2902/11 (J. S.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2902/11

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2902/11, rješavajući apelaciju Jadranke Sofić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Jadranke Sofić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen u Općinskom sudu u Bihaću pod brojem 017-0-I-07-003516, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Bihaću.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu po apelantičinoj žalbi protiv Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-I-07-003516od 24. jula 2013.

godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jadranka Sofić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Karlovca, Republika Hrvatska, koju zastupa Hamdija Veladžić, advoakt iz Bihaća, podnijela je 18. jula 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 017- 0-I-07-003516.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 4. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor 30. jula 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen podnosiocu apelacije 28. augusta 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelantica, mldb. J.S. i mldb. A.S. su, kao tražioci izvršenja, 27. augusta 2007. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažnog Rješenja Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, Odjeljenja Sanski Most broj 16-7-41-275/99 od 8. jula 1999. godine. Apelantica je u prijedlogu za izvršenje navela da je Rješenjem Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, Odjeljenja Sanski Most broj 16-7-41-275/99 od 8. jula 1999. godine, koje je djelimično izmijenjeno Rješenjem Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, Kantonalne administrativne službe Bihać broj 1811-9053/03-1 od 13. novembra 2003. godine, članovima porodice poginulog borca M.S. priznato pravo na porodičnu penziju u iznosu od 140,00 KM.

7. Apelantica je podnescima od 7. februara i 26. marta 2008. godine urgirala kod Općinskog suda zahtijevajući da postupi u skladu s članom 5. Zakona o izvršnom postupku, jer je u pitanju interes maloljetne djece koju zastupa apelantica.

8. Općinski sud je Zaključkom broj 017-0-I-07-003 516 od 7. aprila 2008. godine naložio apelantici da dopuni – uredi prijedlog za izvršenje, odnosno da sudu dostavi izvršnu ispravu, u originalu ili ovjerenom prepisu, i to Rješenje Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, Odjeljenja Sanski Most broj 16-7-41-275/99 od 8. jula 1999. godine, s klauzulom pravosnažnosti i potvrdom izvršnosti, shodno članu 35. Zakona o izvršnom postupku.

9. Apelantica je podneskom od 2. juna 2008. godine obavijestila Općinski sud da pribavljanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti nije moguće za navedene predmete iz razloga detaljnije navedenih u samom podnesku.

10. Nakon toga, apelantica je podneskom od 17. februara 2009. godine urgirala kod Općinskog suda da se predmet uzme u radi i odluči o prijedlogu za izvršenje.

11. Rješenjem broj 017-0-I-07-003 516 od 23. aprila 2009. godine Općinski sud se proglasio apsolutno nenadležnim i prijedlog za izvršenje odbacio.

12. Odlučujući o apelantičinoj žalbi podnesenoj 5. maja 2009. godine protiv rješenja Općinskog suda od 23. aprila 2009. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 001-0-GŽ-09-000 848 od 30. juna 2009. godine kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

13. Apelantica je podnescima od 27. septembra, 18. oktobra i 13. decembra 2010. godine, 11. aprila i 6. juna 2011. godine urgirala kod Općinskog suda da se predmet uzme u radi i provedu potrebne radnje kako bi se izvršni postupak mogao nastaviti s ciljem namirenja apelantičinog potraživanja kao tražioca izvršenja.

14. Iz odgovora na apelaciju, koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud, proizlazi da je taj sud ponovo donio rješenje od 24. jula 2013. godine kojim se proglasio apsolutno nenadležnim za postupanje i apelantičin prijedlog za izvršenje odbacio.

15. Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica ponovo podnijela žalbu Kantonalnom sudu (nije precizirano kada) protiv rješenja Općinskog suda od 24. jula 2013. godine o kojoj nije donesena sudska odluka.

16. Također, prema stanju spisa, Kantonalni sud u predmetnom izvršnom postupku do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio odluku o apelantičinoj žalbi.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelantica smatra da joj je u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na «suđenje u razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je navela hronologiju izvršnog postupka koji je u toku, te istakla da joj je postupanjem Općinskog suda u konkretnom predmetu uskraćeno «pravo na vođenja rasprave u razumnom roku i odlučivanje u razumnom roku». Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju i naloži Općinskom sudu da konkretni predmet hitno uzme u rad, odnosno da provede zakonom predviđene radnje kako bi se izvršenje moglo provesti. Također, apelantica traži i naknadu štete radi bezrazložnog odugovlačenja izvršnog postupka.

18. Apelantica je u svom odgovoru na izjašnjenje Općinskog suda navela da je 24. jula 2013. godine ponovo doneseno nezakonito rješenje kojim se taj sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u tom predmetu, zbog koje činjenice je podnesena žalba Kantonalnom sudu o kojoj još uvijek nije donesena sudska odluka.

b) Odgovor na apelaciju

19. U odgovoru na apelaciju, Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka koji je u skladu s dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

24. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog prijedloga za izvršenje pravosnažnog rješenja, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.

25. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

26. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

29. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njene žalbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

30. Ustavni sud zapaža da je apelantica 27. augusta 2007. godine pokrenula izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste šest godina i jedan mjesec. Analiza dužine trajanja postupka

31. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelantica pokrenula radi izvršenja pravosnažnog Rješenja Kantonalnog ministarstva za pitanja boraca i ratnih vojnih invalida, Odjeljenja Sanski Most broj 16-7-41-275/99 od 8. jula 1999. godine. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata novčanog potraživanja), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet ne može smatrati posebno složenim.

32. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud tek za nešto više od sedam mjeseci od prijema prijedloga za izvršenje, 7. aprila 2008. godine, donio zaključak kojim je naložio apelantici da dopuni – uredi prijedlog. Nakon što je apelantica postupila po nalogu suda (2. juna 2008. godine), Općinski sud je nakon više od 10 mjeseci donio rješenje kojim se proglasio apsolutno nenadležnim. Nakon toga, apelantica je 5. maja 2009. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu koji je svojim rješenjem od 30. juna 2009. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud je (prema informacijama koje su Ustavnom sudu dostavljene u odgovoru na apelaciju od 7. jula 2013. godine) u ponovljenom postupku donio rješenje od 24. jula 2013. godine, dakle, nakon više od četiri godine, kojim se ponovo proglasio apsolutno nenadležnim. Protiv tog rješenja apelantica je izjavila žalbu Kantonalnom sudu, pred kojim je postupak još uvijek u toku. Ustavni sud primjećuje da Općinski sud u odgovoru na apelaciju iznio samo hronologiju postupka, ali nije ukazao zbog čega izvršni postupak nije okončan ni nakon šest godina i jedan mjesec. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka, jer je očigledno da nema nikakvog razumnog opravdanja, niti objašnjenja zbog čega Općinski sud nije ni nakon šest godina i jedan mjesec okončao izvršni postupak. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je urgencijama (7. februara i 26. marta 2008. godine, 17. februara 2009. godine, 27. septembra, 18. oktobra i 13. decembra 2010. godine, 11. aprila i 6. juna 2011. godine) pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta.

33. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 10. ZIP-a (koji se primjenjivao u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje), odnosno članom 5. stav 1. ZIP-a, prema kojima je sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno. Osim toga, Ustavni sud podsjeća i na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).

34. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje na to da izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim, traje šest godina i jedan mjesec. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina predmetnog sudskog postupka a priori suprotna principu «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da bi se kao takva mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Ustavni sud zapaža da Općinski sud, osim što je iznio hronologiju slučaja, nije dao razloge koji bi eventualno mogli opravdati dužinu postupka. Stoga, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina izvršnog postupka, koji traje šest godina i jedan mjesec, može u cijelosti pripisati Općinskom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

35. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke u konkretnom predmetu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o podnesenoj žalbi, Kantonalnom je sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.

Pitanje naknade nematerijalne štete

36. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

37. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelanticu odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada izvršni postupak, ni nakon šest godina i jednog mjeseca, nije okončan u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku i kada nadležni Općinski sud nije ponudio nikakve razložne argumente za ovako dugo trajanje izvršnog postupka koji je zakonom okarakteriziran kao hitan.

39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2902/11 (J. S.) | Sudska praksa | Aktio