Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5321/10 (M. G. i M. G.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Ništavost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5321/10
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 5321/10, rješavajući apelaciju Milorada Gvozdenovića i Milenka Gvozdenovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milorada Gvozdenovića i Milenka Gvozdenovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu broj 71 0 P 044146 03 P (stari broj P-1246/03).
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 044146 03 P (stari broj P- 1246/03), u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banja Luci da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milorad Gvozdenović i Milenko Gvozdenović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Laktaša, koje zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su 27. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 044146 03 P (stari broj P-1246/03). Apelanti su 27. marta 2012. godine dopunili apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 5. februara 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 14. februara 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 25. septembra 2013. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Iz stanja spisa proizilazi da je 30. juna 2003. godine tužiteljka Ljubinka Bojić (u daljnjem tekstu: tužiteljka) protiv apelanata i AD "Trgovina" Laktaši (u daljnjem tekstu: trećetuženi) podnijela tužbu Osnovnom sudu, radi utvrđenja ništavosti ugovora o otkupu stana i brisanja uknjižbe.
7. Tužba je u Osnovnom sudu zaprimljena u rad pod brojem P-1246/03, koji broj je u međuvremenu presigniran u broj 71 0 P 044146 03 P.
8. Osnovni sud je u predmetnom parničnom postupku 6. novembra 2008. godine održao pripremno ročište, na koje nije pristupio uredno pozvani tužiteljkin punomoćnik, niti je opravdao svoj izostanak, a apelanti i trećetuženi se nisu upustili u raspravljanje po tužbi. Na istom ročištu apelanti su zatražili troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.912,50 KM, a trećetuženi u iznosu od 1.644,00 KM.
9. Apelanti su podnescima od 19. avgusta 2009. godine, 27. januara, 29. marta, 17. maja, 17. juna, 20. jula, 7. septembra i 4. novembra 2010. godine urgirali kod Osnovnog suda, zahtijevajući da sud odmah pristupi izradi i dostavljanju pismenog otpravka odluke o povlačenju tužbe kao i o troškovima postupka.
10. Osnovni sud je u predmetnoj pravnoj stvari donio Rješenje broj 71 0 P 044146 03 P od 10. februara 2011. godine kojim je utvrdio da se tužiteljkina tužba smatra povučenom, te je tužiteljku obavezao da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.462,50 KM.
11. Nakon toga, tužiteljka je podnijela prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje, pa je Osnovni sud zakazao ročište po tom prijedlogu za 26. septembar 2011. godine. Međutim, zbog procesnih razloga (tužiteljkin punomoćnik je otkazao punomoć) predmetno ročište je odgođeno za 27. oktobar 2011. godine.
12. Na ročište koje je bilo zakazano za 27. oktobar 2011. godine nije pristupila tužiteljka koja svoj izostanak nije opravdala, pa je sud, procesnim rješenjem donesenim na tom ročištu, tužiteljkin prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje odbacio. Istim procesnim rješenjem Osnovni sud je odlučio da će posebnim rješenjem odlučiti o zahtjevu apelanata i trećetuženog za naknadom troškova, te da će pismeni otpravak takve odluke dostaviti strankama u postupku.
13. Apelanti su podneskom od 1. marta 2012. godine urgirali kod Osnovnog suda, zahtijevajući da sud odmah pristupi izradi i dostavljanju pismenog otpravka odluke o povlačenju prijedloga za povraćaj u pređašnje stanje kao i o troškovima postupka.
14. Prema raspoloživim i dostupnim informacijama Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije). Apelanti navode da je ovakvo postupanje Osnovnog suda u suprotnosti s odredbama Zakona o parničnom postupku, Ustava BiH, te Evropske konvencije, pa predlažu da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, te naloži Osnovnom sudu da po hitnom postupku donese zahtijevanu odluku o troškovima apelanata. Osim toga, apelanti su predložili da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da im isplati, svakom posebno, iznos po 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je iznio hronologiju postupka kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te naveo da nisu povrijeđena prava apelanata. V.Relevantni propisi
17. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 390.
(1) Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.
VI.Dopustivost
18. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
22. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom povrijeđeno njihovo pravo na donošenje oduke u «razumnom roku» kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.
25. Ustavni sud naglašava da postupak kojim se određuje iznos troškova postupka mora da se sagleda kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Robins protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. septembra 1997. godine, stav 29). Stoga, Ustavni sud smatra da je član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv u ovom slučaju.
26. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati da li je postupak bio pravičan onako kako to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije.
a) Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud prevashodno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelanti nisu obavijestili Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud odlučio o troškovima postupka, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je ovaj postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
28. Ustavni sud zapaža da je tužiteljka tužbom koja je u Osnovnom sudu zaprimljena 30. juna 2003. godine pokrenula parnični postupak protiv apelanata, te da je shodno raspoloživim podacima postupak okončan donošenjem rješenja od 10. februara 2011. godine kojim je utvrđeno da se tužiteljkina tužba smatra povučenom. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti ne osporavaju dužinu predmetnog parničnog postupaka, već isključivo ukazuju na dužinu trajanja postupaka po njihovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova istaknutog na pripremnom ročištu od 6. novembra 2008. godine. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, s aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja zahtjeva za naknadu parničnih troškova do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje gotovo četiri godine i 10 mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
b) Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku u okviru kojeg su apelanti tražili isplatu na ime troškova parničnog postupka, pa se s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu.
30. Ustavni sud dalje zapaža da su apelanti podnijeli zahtjev za naknadu parničnih troškova na pripremnom ročištu održanom 6. novembra 2008. godine, te da shodno raspoloživim podacima Osnovni sud još uvijek nije odlučio o njihovom zahtjevu. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud za četiri godine i 10 mjeseci proveo samo nekoliko procesnih radnji - donio rješenje od 10. februara 2011. godine kojim je utvrdio da se tužiteljkina tužba smatra povučenom, zatim donio rješenje od 26. septembra 2011. godine kojim je odgodio ročište koje je zakazano za taj dan za 27. oktobar 2011. godine, na kom je donio rješenje kojim je tužiteljkin prijedlog za povraćaj u prijašnje stanje odbačen i odlučeno da će se posebnim rješenjem odlučiti o zahtjevu apelanata za naknadu troškova parničnog postupka, i to je sve što je, prema raspoloživim dokazima, Osnovni sud uradio u tom postupku. Cijeneći navedeno, kao i činjenicu da apelanti ni na koji način nisu doprinijeli dužini postupka, a da Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio racionalne razloge kako bi opravdao neaktivnost u postupku, Ustavni sud smatra da dužina parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
32. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
33. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti predmeta, Ustavni sud smatra da je odgovarajuća satisfakcija za apelante odluka kojom se utvrđuje kršenje ustavnih prava i nalog Osnovnom sudu da se postupak okonča bez daljnjeg odlaganja.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Osnovnim sudom, prema raspoloživim podacima, nije okončan ni nakon gotovo pet godina, pri čemu apelanti svojim ponašanjem nisu uticali na dužinu postupka, a Osnovni sud nije ponudio bilo kakvo opravdanje za dužinu predmetnog postupka.
35. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić