Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1062/12 (B.K.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1062/12
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1062/12, rješavajući apelaciju B.K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija B.K.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 056596 10 Rsz.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj 65 0 Rs 056596 10 Rsz, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. B.K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 30. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 056596 10 Rsz.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 2. aprila 2012. godine i 25. jula 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 10. aprila 2012. godine i 1. augusta 2013. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 16. aprila 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 28. septembra 2006. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv Federalnog zavoda PIO (u daljnjem tekstu: tuženi) radi potraživanja na ime razlike plaće, kao i drugih naknada uz plaću za period bliže opisan u tužbi.
7. Općinski sud je Presudom broj 65 0 P 056596 06 P od 22. marta 2010. godine odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu.
8. Apelant je 1. aprila 2010. godine podnio žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 65 0 P 056596 06 P od 22. marta 2010. godine. Predmet je 6. jula 2010. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i zaveden je pod poslovnim brojem 65 0 Rs 056596 10 Rsz.
9. Apelant je dopisima od 28. oktobra i 1. decembra 2010. godine i 13. septembra 2011. godine urgirao kod Kantonalnog suda, tražeći da sud donese odluku u njegovom predmetu.
10. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelant vidi u tome što još uvijek nije donesena odluka po njegovoj žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude u postupku koji je po zakonu određen kao hitan, a koji još uvijek nije pravomoćno okončan. Apelant je istakao da je nekoliko puta slao urgencije Kantonalnom sudu da okonča postupak po njegovoj žalbi.
b) Odgovor na apelaciju
12. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da smatra da u konkretnom slučaju nisu osnovani navodi iz apelacije da je učinjena povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. Evropske konvencije. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da odluka u navedenom predmetu nije donesena, budući da se predmeti u tom sudu uzimaju u rad prema redoslijedu prijema, istaknuvši, između ostalog, da predmet nije uzet u rad zbog velikog broja predmeta. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da prioritet u rješavanju imaju predmeti iz 2008. i 2009. godine, kao i predmeti koji su određeni planom rješavanja starih predmeta po odluci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i predsjednika suda.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije donio odluku po apelantovoj žalbi podnesenoj 1. aprila 2010. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.1. Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav
5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud, pred kojim se apelantov predmet trenutno nalazi povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, donio odluku po žalbi, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
22. Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Općinskom sudu zaprimljena 28. septembra 2006. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, te da, prema raspoloživim podacima, predmetni postupak još uvijek nije okončan. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupaka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupaka pred Kantonalnim sudom po njegovoj žalbi koju je podnio 1. aprila 2010. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku, ispitati period od podnošenja žalbe do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji približno traje tri godine i pet mjeseci i koji, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u okviru kojeg je apelant tražio isplatu na ime razlike plaće, kao i drugih naknada uz plaću, pa se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu. Osim toga, budući da apelant traži zaštitu prava iz radnog odnosa, može se izvesti zaključak da je predmetni postupak za apelanta značajan, a i po zakonu je hitne prirode.
24. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, primjećuje da je apelant žalbu protiv Presude Općinskog suda broj 65 0 P 056596 06 P od 22. marta 2010. godine podnio 1. aprila 2010. godine, te da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima, do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o apelantovoj žalbi. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 217. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku kojima su propisani rokovi u kojima je drugostepeni sud dužan postupati pri odlučivanju u žalbenom postupku. Međutim, iz činjeničnog stanja predmeta očigledno proizlazi da Kantonalni sud nije donio odluku u zakonskom roku od 75 dana od kada mu je prvostepeni sud dostavio spis na odlučivanje. U tom kontekstu navodi Kantonalnog suda da se predmeti uzimaju u rad redoslijedom prijema u sud, te da sud ima prioritet u rješavanju predmeta iz 2008. i 2009. godine, kao i predmeta koji su određeni planom rješavanja starih predmeta po odluci Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i predsjednika suda ne mogu biti odgovarajuće opravdanje za ovoliku dužinu trajanja predmetnog žalbenog postupaka. Također, Ustavni sud naglašava da navodi Kantonalnog suda kojima se kao razlozi dužine trajanja postupka navodi veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog drugostepenog postupka koji traje više od tri godine i pet mjeseci. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Kantonalni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon tri godine i pet mjeseci još nije donio drugostepenu odluku po apelantovoj žalbi u navedenom predmetu, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, odnosno predmetnog žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada apelant ni na koji način nije doprinio dužini predmetnog drugostepenog postupka koji traje tri godine i pet mjeseci i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, kada se takva dužina postupka može staviti na teret Kantonalnom sudu koji nije dao razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje drugostepenog postupka, koji se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati naročito složenim.
27. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić