Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2172/12 (D. L.)

Odluka donesena 22. 10. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Radni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2172/12

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 10. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2172/12, rješavajući apelaciju Dušanke Lukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dušanke Lukić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom u Sarajevu radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 157921 12 Rsž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da hitno okonča postupak u predmetu broj 65 0 Rs 157921 12 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 76. stav 2.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantici Dušanki Lukić, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Dušanka Lukić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Senija Poropat, advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) radi zaštite prava iz radnog odnosa, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 157921 12 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 25. juna 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 21. juna 2013. godine.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. jula 2012. godine, a Kantonalni sud 26. jula 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju Općinskog suda dostavljen je podnositeljici apelacije 31. oktobra 2012. godine, a odgovor Kantonalnog suda 10. septembra 2013. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je 11. novembra 2005. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv „Sarajevotekstila“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi uspostavljanja radnopravnog statusa prema članu 143. Zakona o radu i isplate otpremnine, vsp. 1.287,00 KM.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Presudu broj Pr-3630/05 od 20. oktobra 2006. godine kojom je odbacio apelanticinu tužbu kao neblagovremenu u dijelu koji se odnosi na poništenje rješenja Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu od 1. februara 2005. godine i Kantonalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu od 5. augusta 2003. godine, te odbio kao neosnovanu u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva.

8. Iz stanja spisa, također, proizlazi da je Kantonalni sud, rješavajući po apelanticinoj žalbi, donio Rješenje broj 009-0-Gž-07-000194 od 21. aprila 2010. godine kojim je žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

9. Nakon toga, Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 157921 10 Rs od 30. januara 2012. godine kojom je obavezan tuženi apelantici isplatiti iznos od 1.255,23 KM na ime neisplaćene otpremnine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. maja 2000. godine, iznos od 6.778,46 KM na ime naknade plaće za period od 24. aprila 1992. godine do 11. novembra 2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom počev od 5. maja 2000. godine do isplate, te na taj iznos uplatiti doprinose za PIO nadležnom fondu u apelanticinu korist od 24. aprila 1992. godine do 5. maja 2000. godine. Preostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva, kojim je predloženo da se utvrdi da su rješenja Kantonalne i Federalne komisije za implementaciju člana 143. Zakona o radu u pogledu roka kojim je apelantici uspostavljen radnopravni status i otpremnine suprotna članu 143. Zakona o radu i da se u tom dijelu rješenja poništavaju, odbijen je. Istom presudom tuženi je obavezan apelantici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.830,00 KM.

10. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Rs 157921 10 Rs od 8. marta 2012. godine ispravljena je izreka Presude broj 65 0 Rs 157921 10 Rs od 30. januara 2012. godine u drugom stavu koji se odnosi na period dosuđene naknade plaće, tako da, umjesto napisanog perioda od 24. aprila 1992. godine do 11. maja 2005. godine, treba da piše od 24. aprila 1992. godine do 5. maja 2000. godine.

11. Predmet je 10. maja 2012. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i zaveden je pod poslovnim brojem 65 0 Rs 157921 12 Rsž.

12. Prema stanju spisa, postupak pred Kantonalnim sudom je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelantica smatra da joj je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istaknula da je tužbu za vraćanje na posao i isplatu otpremnine podnijela Općinskom sudu 11. novembra 2005. godine, a sud do dana podnošenja apelacije nije riješio predmetni slučaj, niti je apelantici regulisan radnopravni status, niti su joj uplaćeni doprinosi, naknade za čekanje posla, ni otpremenina. Povredu navedenih prava apelantica vidi u ponašanju Općinskog i Kantonanog suda. Apelantica je zatražila od Ustavnog suda da naloži Kantonalnom sudu da hitno riješi postupak po žalbi, kao i da joj isplati kompenzaciju zbog dužine postupka u iznosu od 5.000 KM i potpunu naknadu štete u slučaju da se ona ne može naplatiti od tuženog zbog njegove nelikvidnosti ili prestanka, a koja do dana podnošenja apelacije iznosi 19.669,98 KM sa troškovima postupka u iznosu od 2.830,00 KM i troškovima podnošenja apelacije u iznosu od 830,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

14. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju postupka, te istakao da je tokom postupka postupao u skladu sa Zakonom o parničnom postupku.

15. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je predmetni spis primio na postupanje 10. maja 2012. godine. Osim toga, Kantonalni sud je naveo da nije bio u mogućnosti da postupa u konkretnom predmetu s obzirom na nedovoljan broj sudija (nedostaju 32), velike referate koji se kreću između 780-830 predmeta, u kojima se nalazi oko 85% hitnih predmeta. Kantonalni sud je istaknuo da su to objektivne okolnosti koje utječu na dužinu trajanja postupka pred tim sudom. V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. 3. i 4.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni radni spor, koji je po svojoj prirodi hitan, još nije okončan ni nakon sedam godina i devet mjeseci, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav

3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da je apelant, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužan obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud, pred kojim se apelanticin predmet trenutno nalazi povodom žalbe izjavljene protiv prvostepene presude, donio odluku po žalbi, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

25. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela tužbu 11. novembra 2005. godine, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste sedam godina i deset mjeseci.

Analiza dužine trajanja postupka

26. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu, te da, sudeći prema postupku koji je proveden od prvostepenog suda, činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti ne ukazuju na to da se radi o naročito složenom predmetu.

27. U pogedu apelanticinog ponašanja, Ustavni sud zapaža da iz dokaza u spisu proizlazi da apelantica ni na koji način nije utjecala na dužinu predmetnog postupka. S druge strane, ocjenjujući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio prvostepenu presudu za gotovo godinu dana od podnošenja tužbe. Odlučujući o apelanticinoj žalbi, Kantonalni sud je donio rješenje nakon tri godine i šest mjeseci, kojim je ukinuo prvostepenu presudu i vratio predmet prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Općinski sud je u ponovnom postupku donio presudu nakon gotovo dvije godine, nakon čega je predmet (10. maja 2012. godine) proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje po apelanticinoj žalbi. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet više od godinu i četiri mjeseca nalazi kod Kantonalnog suda, te da je neizvjesno kada će biti donesena odluka po apelanticinoj žalbi. Ustavni sud naglašava da navodi Kantonalnog suda kojima se kao razlozi dužine trajanja postupka ističe veliki broj predmeta uzetih u rad, kao i nedovoljan broj sudija ne mogu biti dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog postupka. Pri tome Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Uzimajući u obzir da predmetni postupak u cijelosti traje sedam godina i devet mjeseci, te da prema stanju spisa još nije okončan, a posebno činjenicu da se radi o postupku koji je po zakonu hitan i da je u takvoj vrsti postupaka, shodno praksi Evropskog suda koju Ustavni sud podržava, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti». Pri tome odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, naročito Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom u skladu sa relevantnim odredbama ZPP.

28. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

29. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u vezi sa ostvarivanjem prava iz radnog odnosa. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu.

30. Prilikom odlučivanja o apelanticinom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantici bi za svaku godinu odlaganja da se donese odluka trebalo isplatiti 300,00 KM, budući da se radi o predmetu u kojem je hitno postupanje propisano zakonom. Imajući u vidu činjenicu da postupak povodom apelanticine tužbe pred nadležnim sudovima traje sedam godina i devet mjeseci i da još nije okončan, apelantici je određena naknada u visini od 2.100,00 KM. Ovaj iznos apelantici je dužna da isplati Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište nadležnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelanticine navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima. Zahtjev za troškove sudskog postupka i apelacije

32. Na kraju, u vezi sa apelanticinim zahtjevom kojim je tražila da Ustavni sud naloži Kantonalnom sudu da joj naknadi troškove parničnog postupka i sastava apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu sa Pravilima Ustavnog suda, nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove iz redovnog postupka pred Ustavnim sudom, niti je propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije iz čega proizlazi da troškove sastavljanja apelacije snose isključivo apelanti.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak u sporu iz radnog odnosa koji je prema zakonu hitan traje sedam godina i devet mjeseci i koji još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi, a naročito Kantonalni sud, koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano, a apelantica svojim ponašanjem nije utjecala na dužinu postupka.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2172/12 (D. L.) | Sudska praksa | Aktio