Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1846/12 („Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Isplata duga
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1846/12
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1846/12, rješavajući apelaciju „Sanitacije“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija pravnog lica „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Ps 015371 09 Pž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Ps 015371 09 Pž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 18. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji je u stadiju odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Ps 015371 09 Pž.
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda je 30. maja 2012. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 9. oktobra 2012. godine, a Kantonalni 7. juna 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 14. juna 2012. godine i 10. oktobra 2013. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 24. septembra 2004. godine podnio tužbu protiv tuženog Stambenog fonda Grada Sarajeva (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen pod brojem 09 65 Ps 015371 04 Ps.
7. Općinski sud je donio Presudu broj 09 65 Ps 015371 04 Ps od 6. novembra 2008. godine kojom se tuženi obavezuje da apelantu isplati iznos od 43.647,02 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.514,62 KM, a sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.
8. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, tuženi je posredstvom opunomoćenika 17. novembra 2008. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu, kojom u cijelosti osporava prvostepenu presudu. Tužba je 15. decembra 2008. godine dostavljena apelantu na odgovor.
9. Kantonalni sud je 9. februara 2009. godine zaprimio predmet radi odlučivanja po žalbi tuženog.
10. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda po žalbi tuženog.
III. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupaka, odnosno zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant, između ostalog, smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku s obzirom da je tužbu radi isplate duga podnio prije više od sedam godina. Imajući u vidu navedeno, apelant potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 3.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Općinski sud je, ne izjašnjavajući se na navode o dužini trajanja postupka, istakao da ostaje kod svih procesnih radnji iz prvostepene odluke sa napomenom da se cjelokupan spis nalazi pred Kantonalnim sudom.
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je opterećen velikim brojem neriješenih predmeta iz ranijih godina, te da prioritetno rješava stare predmete i tekući priliv koliko je to moguće. Kantonalni sud je, također, istakao da se konkretan predmet nalazi na listi predmeta prioritetnih u rješavanju.
IV.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
V.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak po apelantovoj tužbi izjavljenoj 24. septembra 2004. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VI.Meritum
19. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
22. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tuženog, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant podnio tužbu Općinskom sudu 24. septembra 2004. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 09 65 Ps 015371 04 Ps od 6. novembra 2008. godine, te da je protiv navedene presude tuženi podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste devet godina i jedan mjesec.
b) Analiza dužine trajanja postupka
24. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.
25. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon proteka više od četiri godine od podnošenja tužbe, nakon čega je predmet (9. februara 2009. godine) proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi tuženog. Ustavni sud, također, zapaža da se predmet već četiri godine i osam mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, koji prema raspoloživim podacima još nije donio odluku po žalbi tuženog iako se radi o predmetu koji se nalazi na listi predmeta prioritetnih u rješavanju. Dakle, sve navedeno ukazuje na to da su Općinski i Kantonalni sud propustili djelotvorno kontrolirati predmetni postupak poštivajući rokove propisane procesnim zakonom, odnosno da su postupali suprotno odredbi člana 10. ZPP koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navode Kantonalnog suda kojima se ističe opterećenost suda velikim brojem neriješenih predmeta, Ustavni sud naglašava da navedeno ne može biti dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog parničnog postupka. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, uzimajući u obzir da predmetni postupak ukupno traje duže od devet godina i da, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te činjenicu da se ne radi o naročito složenom predmetu, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti», pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi.
26. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
27. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, koju apelant potražuje zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak ukupno traje duže od devet godina i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić