Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-955/12 (S.H.)
Odluka donesena 22. 10. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o parničnom postupku · čl. 10
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-955/12
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 10. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 955/12, rješavajući apelaciju S.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 22. oktobra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S.H.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio u Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi u predmetu broj 18 0 P 002461 81 P u kojem je donesena Presuda Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 002461 12 P 2 od 13.
maja 2013. godine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da hitno odluči o žalbi podnesenoj protiv Presude Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 002461 12 P 2 od 13. maja 2013. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Unsko-sanskog kantona, u skladu sa članom 76.
stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da apelantu S.H., u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 2.550,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću i Vladi Unsko-sanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Slobodan Pavić, advokat iz Novog Grada, podnio je 13. marta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 18 0 P 002461 81 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 20. marta 2012. godine i 26. septembra 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 20. marta 2012. godine.
3. Općinski sud je dostavio odgovore na apelaciju 9. aprila 2012. godine i 2. oktobra 2013. godine, a Kantonalni sud 29. marta 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnosiocu apelacije 1. novembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 24. marta 1981. godine tadašnjem Općinskom sudu u Bosanskoj Krupi podnio tužbu protiv tada tuženih: A.H., S.H., S.H., Z.H., S.H. i R.H. radi utvrđivanja preostale imovine iza njihovog oca, ostavitelja A.H., te poništenja kupoprodajnog Ugovora broj Dn-438/79. Predmetna tužba je registrirana pod poslovnim brojem P-168/81.
7. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostepeni sud donio Presudu broj P-168/81 od 9. jula 1981. godine, koja je po apelantovoj žalbi ukinuta Rješenjem Okružnog suda u Bihaću broj Gž-8115/82 od 21. septembra 1982. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.
8. Iz odgovora na apelaciju koju je Ustavnom sudu dostavio Općinski sud proizlazi da je taj sud donio Rješenje broj P.162/97 od 4. juna 2001. godine kojim je apelantu naložio da uredi tužbu.
9. Postupajući po nalogu suda, apelantov opunomoćenik je 13. decembra 2001. godine dostavio podnesak kojim je ispravio i precizirao tužbu na način da je kao tužioce označio apelanta, Ć.H., S.A., M.M., M.K., B.H., J.H. i S.H, a kao tužene A.H., S.K., S.H., Z.H., S.H., H.H., A.H. i Š.H. (u daljnjem tekstu: tuženi).
10. Također, iz odgovora na apelaciju proizlazi da je taj sud donio Presudu broj P-162/97 od 11. aprila 2003. godine kojom je apelantov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U odgovoru je navedeno da je tokom [predmetnog] postupka proveden i postupak rekonstrukcije tužbe s obzirom da je sud izgubio tužbu.
11. Rješavajući po apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj Gž-953/03 od 29. novembra 2005. godine kojim je ukinuo presudu Općinskog suda od 11. aprila 2003. godine i predmet vratio na ponovni postupak.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud donio Presudu broj 18 0 P 002461 81 P od 23. decembra 2010. godine protiv koje su obje stranke podnijele žalbu Kantonalnom sudu, koji je svojim Rješenjem broj 18 0 P 002461 11 Gž od 16. decembra 2011. godine žalbe uvažio, pobijanu presudu ukinuo u cijelosti i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
13. Općinski sud je, u ponovljenom postupku, donio Presudu broj 18 0 P 002461 12 P 2 od 13. maja 2013. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta i ostalih tužitelja. Istom presudom obavezani su apelant i ostali tužitelji da tuženima na ime troškova predmetnog spora naknade iznos od 12.340,00 KM.
14. Apelant je 13. juna 2013. godine podnio žalbu protiv presude Općinskog suda od 13. maja 2013. godine, pa je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu 12. augusta 2013. godine na rješavanje po žalbi.
15. Prema stanju spisa, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije odlučio o podnesenoj žalbi protiv presude Općinskog suda od 13. maja 2013. godine. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije). Apelant je naveo hronologiju parničnog postupka koji je pokrenut tužbom 24. marta 1981. godine, istaknuvši da je od dana podnošenja tužbe pa do dana podnošenja apelacije održano ukupno 37 rasprava, donesene tri prvostepene presude, te tri odluke drugostepenog suda. Osim toga, apelant ističe da je od podnošenja tužbe proteklo više od 30 godina i da je bilo sasvim dovoljno vremena da se okonča predmetni postupak. S obzirom na navedeno, apelant je postavio i zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede ljudskih prava i sloboda u iznosu od po 800,00 KM za svaku godinu vođenja sudskog postupka, počev od 24. marta 1981. godine pa do dana donošenja odluke o apelaciji.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju od 9. aprila 2012. godine Općinski sud je hronološki opisao tok predmetnog postupka, te istaknuo da smatra da je apelacija neutemeljena, prije svega, zato što je postupak pred nadležnim sudovima (ranije, a i sada) vođen a i sada se vodi prema važećim propisima i zakonima, sa naznakom da je predmet spora po četvrti put vraćen tom sudu na ponovno suđenje. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 2. oktobra 2013. godine istaknuo da je okončao navedeni predmet donošenjem presude od 13. maja 2013. godine na koju je izjavljena žalba 13. juna 2013. godine i spis dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi. Općinski sud je u prilogu dostavio i predmetnu presudu od 13. maja 2013. godine.
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istaknuo da navedeni predmet nije bio na listi starih predmeta koji su predviđeni za rješavanje u 2011. godini. Osim toga, Kantonalni sud je istaknuo da je opterećen velikim brojem "starih" predmeta, što je odlučivalo o vremenu rješavanja predmeta, pa je predložio da Ustavni sud svoju odluku donese prema stanju u spisu. V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
21. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03 i 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
25. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
27. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
30. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom njegove žalbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud zapaža da je apelant 24. marta 1981. godine pokrenuo predmetni postupak radi utvrđivanja preostale imovine ostavioca A.H. i utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora, da je, u konačnici, prvostepeni sud donio Presudu broj 18 0 P 002461 12 P 2 od 13. maja 2013. godine, te da je protiv navedene presude apelant podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje 27. maja 1988. godine, već 14. decembra 1995. godine, kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Stoga, pri ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na koju apelant ukazuje Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 37). Dakle, Ustavni sud će, iako postupak ukupno traje više od 32 godine, uzimajući u obzir i stadij postupka dostignut do dana zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, u konkretnom slučaju razmotriti dužinu postupka od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, tj. period od 17 godina i 10 mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
32. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelant pokrenuo parnični postupak radi utvrđivanja preostale imovine ostavioca A.H. i utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.
33. Analizirajući predmetni postupak, Ustavni sud kao prvo primjećuje da on ukupno traje više od 32 godine, od toga od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda traje 17 godina i 10 mjeseci, što je samo po sebi neprihvatljivo dug period. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je prvostepeni sud četiri puta donosio odluke (9. jula 1981. godine, 11. aprila 2003. godine, 23. decembra 2010. godine i 13. maja 2013. godine), ali da one nisu bile djelotvorne, budući da ih je Kantonalni sud tri puta ukidao i predmet vraćao na ponovno suđenje. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju osporio apelantove navode istaknuvši da je preduzimao radnje u razumnim rokovima u skladu sa važećim propisima i zakonima. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud vršio rekonstrukciju apelantove tužbe, budući da je sud izgubio, što, uzimajući u obzir i ratna dešavanja u međuvremenu, ukazuje na neprimjereno postupanje u predmetnom postupku. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud, odlučujući povodom podnesenih žalbi protiv prvostepenih presuda, tri puta donosio odluke (21. septembra 1982. godine, 29. novembra 2005. godine i 16. decembra 2011. godine) kojima je ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno suđenje. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud svoju odluku donese prema stanju u spisu. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare i realiziraju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 17 godina i 10 mjeseci i koji još uvijek nije okončan može u cijelosti pripisati Općinskom sudu i Kantonalnom sudu.
34. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Slijedeći zaključak iz prethodne tačke ove odluke, imajući u vidu da se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom podnesene žalbe nalazi pred Kantonalnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelantovom tužbenom zahtjevu neophodno je da Kantonalni sud donese odluku o izjavljenoj žalbi, Kantonalnom je sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
36. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
37. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
S obzirom na to da predmetni postupak po apelantovoj tužbi radi utvrđenja traje više od 17 godina, Ustavni sud smatra da apelantu treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 2.550,00 KM (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 2339/08 od 7. aprila 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda: www.ustavnisud.ba). Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Unsko-sanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog i Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni parnični postupak nije okončan ni 17 godina, odnosno više od 32 godine uzimajući u obzir i period prije zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda, a takvo neopravdano trajanje postupka može se u cijelosti pripisati ponašanju Općinskog suda i Kantonalnog suda koji nisu upravljali postupkom na način na koji je procesnim zakonom propisano.
39. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić