Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2310/12 (M. S.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2310/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2310/12, rješavajući apelaciju Mirka Selaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Selaka, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 006231 12 U od 18. aprila 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirko Selak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Sesar-Ćurić-Miletić iz Mostara, podnio je 16. juna 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 006231 12 U od 18. aprila 2012. godine.

2. Rješenjem Odjela za privredu, komunalne i inspekcijske poslove Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Odjel) broj UPI-08/3-25-3776/11 od 5. septembra 2011. godine naloženo je apelantu da u roku od 20 dana od dana prijema rješenja ukloni bespravno nadograđeni objekat pobliže označen u dispoozitivu rješenja.

3. Rješenjem Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP II-09-05-25-164/11 od 8. novembra 2011. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja.

4. Iz navoda apelacije proizilazi da je apelant 23. decembra 2011. godine tužbom pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj UPII/05-23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 006231 12 U od 18. aprila 2012. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta kojim je tražio odgodu izvršenja rješenja Odjela broj UPI-08/3-25- 3776/11 od 5. septembra 2011. godine do donošenja odluke nadležnog suda.

6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

10. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda kojim je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za odgodu izvršenja rješenja Odjela broj UPI-08/3-25-3776/11 od 5. septembra 2011. godine. U ovom postupku koji je prethodio postupku pred Ustavnim sudom i koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalni sud nije utvrđivao bilo kakve činjenice koje bi se ticale tužbenog zahtjeva apelanta kojim je pokrenuo upravi spor, niti je sud odlučivao o postojećim ili novim građanskim pravima apelanta. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud osporenim rješenjem samo rješavao procesna pitanja, tj. utvrđivao samo procesnu dopustivost apelantovog zahtjeva kojim je tražena odgoda izvršenja rješenja, ne odlučujući pri tome o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva, odnosno o građanskim pravima apelanta o kojima će sud odlučiti u upravnom sporu koji je u toku. Stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima kada osporenim rješenjem nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta, već su rješavana proceduralna pitanja u postupku po zahtjevu apelanta za odgodu izvršenja rješenja, taj postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2310/12 (M. S.) | Sudska praksa | Aktio