Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2643/12 (N. T.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

  • Priznavanje strane sudske odluke
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2643/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2643/12, rješavajući apelaciju Nedeljka Tadića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Tadića, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 13 0 V 001449 12 Gž 2 od 19. juna 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 V 001449 11 V 2 od 4. aprila 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Tadić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Siniša Đorđević, advokat iz Doboja, podnio je 11. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 13 0 V 001449 12 Gž 2 od 19. juna 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 13 0 V 001449 11 V 2 od 4. aprila 2012. godine. Apelant je ujedno zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud rješenje Vrhovnog suda broj 13 0 V 001449 12 Gž 2 od 19. juna 2012. godine i rješenje Okružnog suda broj 13 0 V 001449 11 V 2 od 4. aprila 2012. godine izuzeo od izvršenja do donošenja konačne odluke u predmetnoj apelaciji.

2. Rješenjem Okružnog suda broj 13 0 V 001449 11 V 2 od 4. aprila 2012. godine, koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda broj 13 0 V 001449 12 Gž 2 od 19. juna 2012. godine, priznata je Odluka suda u Gorici, Republika Italija od 25. oktobra 2010. godine, kojom je naloženo apelantu da Udruženoj kreditnoj banci «Doberdo i Savogna Soc.Coop.P.A. a R.L.» sa sjedištem u Doberdo del Lago, Roma 23, Republika Italija, isplati iznos pobliže označen u dispozitivu rješenja. U obrazloženju rješenja je između ostalog konstatovano da su ispunjeni zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke.

3. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava rješenja Okružnog suda i Vrhovnog suda kojima je priznata odluka stranog suda. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: «Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom». Iz navedenog je vidljivo da je uvjet za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni ispunjenja predpostavke za priznanje odnosno nepostojanja smetnji za priznanje odluke stranog suda utvrđuju građanska prava i obaveze, i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.

6. Ustavni sud smatra da postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja «spor» u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe, već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda. Stoga, Ustavni sud smatra da se član 6. stav 1. Evropske konvencije ne može primjeniti na postupak u kojem su donesena osporena rješenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Apelant također navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud dalje konstatira da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome postoje li zakonski uslovi za priznanje strane sudske odluke ili ne, bez odluke o meritumu predmeta, predmetni postupak nije ticao određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, pa se stoga navodi u vezi sa povredom člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluku broj U-16/03 od 17. marta 2004. godine, stav 16; Odluka o dopustivosti broj AP-1199/05 od 9. maja 2006. godine, stav 8. dostupne na www.ustavnisud.ba ).

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanta za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2643/12 (N. T.) | Sudska praksa | Aktio