Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3029/12 (Grupa građana naselja «5 jezera-Kruševlje» Bijeljina)
Odluka donesena 05. 11. 2013.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3029/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3029/12, rješavajući apelaciju Grupa građana naselja «5 jezera-Kruševlje» Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Grupa građana naselja «5 jezera-Kruševlje» Bijeljina, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 003148 12 U od 15. juna 2012. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 15-361-989/10 od 23. aprila 2012. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Bijeljina broj 02/2- 361-293/07 od 22. novembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Grupa građana naselja «5 jezera-Kruševlje» Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Đorđe Vasić, advokat iz Bijeljine, podnio je 9. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 12 0 U 003148 12 U od 15. juna 2012. godine, rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15-361-989/10 od 23. aprila 2012. godine i rješenja Odjeljenja za prostorno uređenje Opštine Bijeljina (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) broj 02/2-361-293/07 od 22. novembra 2010. godine.
2. Rješenjem Odjeljenja broj 02/2-361-293/07 od 22. novembra 2010. godine odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Odjeljenja broj 02/2-361-293/07 od 4. januara 2008. godine.
3. Rješenjem Ministarstva broj 15-361-989/10 od 23. aprila 2012. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv prvostepenog rješenja.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 12 0 U 003148 12 U od 15. juna 2012. godine odbačena je tužba apelanta kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva broj 15-361-989/10 od 23. aprila 2012. godine.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine i AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelantovom prijedlogu za ponavljanje postupka nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić