Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3166/12 (J. B.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3166/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3166/12, rješavajući apelaciju Jovana Božića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač 9. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Božića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 026602 12 Gž od 26. juna 2012. godine, rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj P 348/91 od 14. decembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovana Božića, podnesena protiv presude Osnovnog suda u Bosanskoj Gradišci broj P: 348/91 od 14. januara 1992. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovan Božić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kijevaca, kojeg zastupa Jovan Radić, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. avgusta 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 026602 12 Gž od 26. juna 2012. godine, rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P 348/91 od 14. decembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Bosanskoj Gradišci broj P: 348/91 od 14. januara 1992. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj P 348/91 od 14. decembra 2011. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka završenog presudom Osnovnog suda u Bosanskoj Gradišci broj P: 348/91 od 14. januara 1992. godine.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 P 026602 12 Gž od 26. juna 2012. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda broj P 348/91 od 14. decembra 2011. godine.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;» U odnosu na rješenje Okružnog suda broj 72 0 P 026602 12 Gž od 26. juna 2012.

godine i rješenje Osnovnog suda broj P 348/91 od 14. decembra 2011. godine

6. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

7. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na presudu Osnovnog suda u Bosanskoj Gradišci broj P: 348/91 od 14.

januara 1992. godine

8. Prema gore navedenim odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

10. Imajući u vidu da je apelant, u konkretnom slučaju, u apelaciji osporio presudu Osnovnog suda u Bosanskoj Gradišci broj P: 348/91 od 14. januara 1992. godine, koja je donesena u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da, u ovom dijelu, Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.

11. Zbog svega navedenog, proizlazi da Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju u ovom dijelu.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno, ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3166/12 (J. B.) | Sudska praksa | Aktio