Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3207/13 (A. S., F. S., A. M., S. T., Z. T., Ć. Đ., H. K.-Ć., H. M. i R. M.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3207/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3207/13, rješavajući apelaciju Atije Serdarević i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Atije Serdarević, Fatime Serdarević, Adema Mujovića, Sakiba Trampe, Zakire Trešnjo, Ćamile Đipa, Halime Kurspahić-Ćesko, Halide Mekić i Rabije Milak podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 049963 10 Rsz, od 29. maja 2013. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 044088 09 Gz, od 27. maja 2013. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 071611 10 Gz, od 27. maja 2013. godine, presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 049963 06 P, od 5. oktobra 2009. godine, presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 044088 06 P, od 18.

maja 2009. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu, broj 65 0 P 071611 06 P, od 26. februara 2010. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Atija Serdarević, Fatima Serdarević, Adem Mujovića, Sakib Trampa, Zakira Trešnjo, Ćamila Đipa, Halima Kurspahić-Ćesko, Halida Mekić i Rabija Milak (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Ismet Mehić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. jula 2013. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i presuda Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud).

2. Predmetne apelacije su evidentirane u sudskom upisniku za 2013. godinu pod slijedećim brojevima: AP-3207/13, AP-3208/13 i AP-3210/13. Dakle, ukupno je podneseno 3 apelacije, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3207/13.

3. Presudama Općinskog suda br. 65 0 P 049963 06 P, od 5. oktobra 2009. godine, 65 0 P 044088 06 P, od 18. maja 2009. godine i 65 0 P 071611 06 P, od 26. februara 2010. godine koje su potvrđene presudama Kantonalnog suda br. 65 0 Rs 049963 10 Rsz, od 29. maja 2013. godine, 65 0 P 044088 09 Gz i 65 0 P 071611 10 Gz, od 27. maja 2013. godine u parničnom postupku radi naknade štete odbijeni su u cjelosti tužbeni zahtjevi apelanata kojima je traženo da se utvrdi da su odgovorni organi-lica tuženih, preduzeće „Sarabon“ dd Tvornica čokolade i kandita Sarajevo (u daljnjem tekstu:prvotuženi), Kanton Sarajevo i Kantonalna agencija za privatizaciju Sarajevo svojim nezakonitim radom prouzrokovali prestanak rada i stečaj prvotuženog, te povrijedili pravo na rad i ugrozili egzistenciju apelanata, kao uposlenika prvotuženog i odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata za solidarnu naknadu nematerijalne štete precizirani u izrekama presuda.

4. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, revizija, kao vanredni pravni lijek, predstavlja, u slučajevima u kojima je dopuštena, efektivan pravni lijek (vidi odluku Ustavnog suda, U-136/03, od 19. aprila 2004. godine). U slučaju da je revizija dopuštena, tada se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), propisano je: (1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

8. U skladu sa prethodno navedenim, apelanti su mogli protiv presuda Kantonalnog suda br. 65 0 Rs 049963 10 Rsz, od 29. maja 2013. godine, 65 0 P 044088 09 Gz i 65 0 P 071611 10 Gz, od 27. maja 2013. godine, budući da osporeni dijelovi pravosnažnih presuda prelaze iznos od 10.000,00 KM, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, što nije učinio. Propustom da izjave revizije apelanti su se lišili mogućnosti da dođu do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime su propustili iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3207/13 (A. S., F. S., A. M., S. T., Z… | Sudska praksa | Aktio