Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3772/12 (I. D.)
Odluka donesena 05. 11. 2013.
- Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3772/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 3772/12, rješavajući apelaciju Ismeta Dedeića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ismeta Dedeića podnesena protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta 96 0 P 006110 12 Gž, od 2. avgusta 2012. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta broj 96 0 P 006110 10 P, od 21. februara 2010. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ismet Dedeić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog kojeg zastupa, Mirsad Islamović, advokat iz Brčkog, podnio je 29. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 96 0 P 006110 12 Gž, od 2. avgusta 2012. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 96 0 P 006110 10 P, od 21. februara 2010. godine.
2. Nalogom supervizora za Brčko Distrikt ( u daljnjem tekstu: Supervizor), koji je istovremeno zamjenik Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, od 23. marta 2007. godine apelant je razriješen dužnosti savjetnika Gradonačelnika Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Gradonačelnik).
3. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 P 006110 10 P, od 21. februara 2010. godine koja je potvrđena presudom Apelacionog suda broj 96 0 P 006110 12 Gž, od 2. avgusta 2012. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio od suda da utvrdi da mu je Odlukom o prestanku radnog odnosa broj 01-014-006228/07, od 23. marta 2007. godine nezakonito prestao radni odnos, te da se poništi Odluka gradonačelnika broj 01-014-006228/07, od 29. marta 2007. godine i da se obaveže Brčko Distrikt ( u daljnjem tekstu: tuženi) da vrati apelant na radno mjesto sa kojeg je smijenjen ili drugo odgovarajuće radno mjesto i uspostavi mu sva prava iz radnog odnosa. U obrazloženju presude je navedeno da je sud na osnovu izvedenih dokaza utvrdio da je Odluka Gradonačelnika, od 29. marta 2007. godine kojom je apelantu prestao radni odnos donesena na osnovu člana 52. stav (4) Statuta Brčko Distrikta BiH i člana 23. stav (1) tačka 1. Zakona o izvršnoj vlasti Brčko Distrikta BiH, odnosno na osnovu odredaba koje Gradonačelniku daju ovlaštenje za donošenje ovakve odluke, a da je pravni osnov za donošenje takve odluke Nalog Supervizora. Istom presudom obavezan je apelant da tuženom plati troškove parničnog postupka.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju apelant pred redovnim sudovima osporava Odluku gradonačelnika o prestanku radnog odnosa broj 01-014-006228/07, od 29. marta 2007. godine kojom je smijenjen sa javne funkcije, mjesta savjetnika gradonačelnika, a pravni osnov za donošenje takve odluke je Nalog Supervizora, od 23. marta 2007. godine. Apelant smatra da su mu tom odlukom, kao i odlukama sudova kojim je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporene odluke povrijeđena ustavna prava.
7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud mora odgovoriti je da li se osporena odluka Supervizora, odnosno zamjenika Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu može smatrati odlukom organa Bosne i Hercegovine i da li apelant uživa ustavnu zaštitu u okviru apelacione nadležnosti Ustavnog suda u odnosu na ovaj akt i njegovog donosioca.
8. S tim u vezi Ustavni sud ukazuje na vlastitu praksu, u predmetu broj AP-3879/08, u kojem je već odlučivao o gotovo identičnim činjeničnim i pravim pitanjima i donio je odluku u kojoj je apelaciju podnesenu iz istih razloga, kao i u predmetnom slučaju, odbacio kao nedopuštenu ratione personae, pozivajući se pritom na praksu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Dragana Kalinića i Milorada Bilbije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Dragan Kalinić i Milorad Bilbija protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 13. maja 2008. godine, aplikacija br. 45541/04 i 16587/07). Evropski sud za ljudska prava je u navedenoj odluci o dopustivosti, podsjetio da se smjene koje je naložio Visoki predstavnik u skladu sa njegovim «bonskim ovlastima» u principu mogu prepisati Ujedinjenim nacijama i da se Bosna i Hercegovina ne može smatrati odgovornom za takva smjenjivanja, shodno čemu je žalbe podnosilaca predstavki u pogledu odluka Visokog predstavnika proglasio ratione personae inkompatibilnim sa Evropskom konvencijom.
9. Ustavni sud smatra da se navedena praksa može primjeniti na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana VI/3.b) Ustava BiH prema kojoj «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.», te je nesporno da ima nadležnost da riješava apelaciju s obzirom da su apelacijom osporene odluke sudova u Bosni i Hercegovini kojima je odlučivano o apelantovom radno-pravnom statusu. Međutim, obzirom da su osporene odluke donesene isključivo na temelju Naloga supervizora, kao zamjenika Visokog predstavnika, u odnosu na koje je Evropski sud zaključio da Bosna i Hercegovina nema odgovornost, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud,
Odluka o dopustivosti broj AP-3879/08 od 15. aprila 2009. godine, stav 14 dostupna na www.ustavnisud.ba ;).
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić