Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4118/13 (F. P. i A. P.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4118/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4118/13, rješavajući apelaciju Franje Puljića i Anđe Puljić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Franje Puljića i Anđe Puljić, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 008897 13 U od 16. avgusta 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Franjo Puljić i Anđa Puljić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Nada Dalipagić, advokat iz Mostara, podnijeli su 1. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 008897 13 U od 16. avgusta 2013. godine. Apelanti su ujedno zatražili i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud donio mjeru kojom bi se odložilo izvršenje rješenje Federalnog ministarstva prostornog uređenja (u daljnjem tekstu: Federalno ministarstvo) broj UPII/05-23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine, odnosno rješenja Ministarstva građenja i prostornog uređenja Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UPI-09-04-25-39/04 od 30. aprila 2013. godine.

2. Rješenjem Ministarstva broj UPI-09-04-25-39/04 od 30. aprila 2013. godine utvrđeno je da apelanti bespravno koriste stan pobliže označen u dispozitivu rješenja, te je utvrđena obaveza apelanata da isele iz predmetnog stana uz prijetnju prinudnog iseljenja ukoliko u ostavljenom roku od 15 dana ne predaju predmetni stan u posjed F.M.

3. Rješenjem Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanata podnesena protiv prvostepenog rješenja.

4. Iz navoda apelacije proizilazi da su 1. jula 2013. godine apelanti tužbom pokrenuli upravni spor protiv rješenja Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 008897 13 U od 3. jula 2013. godine odbačen je zahtjev apelanata kojim su tražili odlaganje izvršenja rješenja Federalnog ministarstva broj UPII/05- 23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine.

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj 07 0 U 008897 13 U od 16. avgusta 2013. godine odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanata kojim su tražili odgodu izvršenja rješenja Federalnog ministarstva broj UPII/05-23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine odnosno, rješenja Ministarstva broj UPI-09-04-25-39/04 od 30. aprila 2013. godine.

7. Apelanti smatraju da je osporenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. S obzirom na to da apelanti smatraju da je osporenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvenstveno odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanata.

11. Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju rješenje Kantonalnog suda kojim je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za odgodu izvršenja rješenja Federalnog ministarstva broj UPII/05- 23-5-41/12 od 11. juna 2013. godine odnosno, rješenja Ministarstva broj UPI-09-04-25-39/04 od 30. aprila 2013. godine. U ovom postupku koji je prethodio postupku pred Ustavnim sudom i koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalni sud nije utvrđivao bilo kakve činjenice koje bi se ticale tužbenog zahtjeva apelanata kojim su pokrenuli upravi spor, niti je sud odlučivao o postojećim ili novim građanskim pravima apelanata. Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud osporenim rješenjem samo rješavao procesna pitanja, tj. utvrđivao samo procesnu dopustivost zahtjeva apelanata kojim su tražili odgodu izvršenja rješenja, ne odlučujući pri tome o osnovanosti njihovog tužbenog zahtjeva, odnosno o građanskim pravima apelanata o kojima će sud odlučiti u upravnom sporu koji je u toku. Stoga, Ustavni sud smatra da, u okolnostima kada osporenim rješenjem nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, već su rješavana proceduralna pitanja u postupku po zahtjevu apelanata za odgodu izvršenja rješenja, taj postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Također, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o pravu apelanata na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pa proizilazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje prijedloga apelanata za donošenje privremene mjere.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4118/13 (F. P. i A. P.) | Sudska praksa | Aktio