Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4238/10 (H. L.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

  • Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4238/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 4238/10, rješavajući apelaciju Huseina Ljubijankića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Huseina Ljubijankića podnesena zbog nepostupanja Općinskog suda u Cazinu u predmetu broj I-854/02, jer se radi o pitanju o kome je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Husein Ljubijankić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cetingrada, kojeg zastupa Jadranka Lojić, advokat iz Cazina, podnio je 28. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-854/02.

2. Apelant smatra da je zbog postupanja Općinskog suda u predmetu broj I-854/02 povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, čl. 2., 6. i 7. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, te član 2. stav 3. i član 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

3. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 8. avgusta 2007. godine podnio apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom zahtjevu u predmetu broj I-854/02 donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 2285/07 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba), kojom je, između ostalog, utvrdio povredu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I-854/02, te naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese konačnu odluku u predmetu broj I-854/02 u skladu sa članom II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Ustavni sud je 9. jula 2010. godine donio rješenje o neizvršenju, kojim je utvrdio da Općinski sud nije izvršio Odluku Ustavnog suda broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine i isto rješenje u skladu sa članom 74. stavom 6. Pravila Ustavnog suda, dostavio nadležnom tužiocu radi daljnjeg postupka po rješenju.

5. Apelant je 27. septembra 2010. godine podnio ponovo apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj I-854/02. Ustavni sud je 6. decembra 2012. godine donio Odluku o dopustivosti (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 4216/10 od

6. decembra 2012. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba) kojom je odbacio apelaciju kao nedopuštenu, jer iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji nije proizlazilo da ima osnova za ponovno odlučivanje, s obzirom da je Ustavni sud Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine riješio apelaciju apelanta koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet apelacije AP-4216/10.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;

7. Ustavni sud zapaža da je apelant, prije podnošenja ove apelacije, odnosno 8. avgusta 2007. podnio apelaciju zbog nepostupanja Općinskog suda po njegovom zahtjevu u predmetu broj I-854/02. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu AP 2285/07 (vidi Odluka Ustavni sud broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine; objavljena na www.ustavnisud.ba), kojom je, između ostalog, utvrdio povredu člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Cazinu broj I-854/02.

8. Ustavni sud je 6. decembra 2012. godine donio Odluku o dopustivosti AP 4216/10 kojom je odbacio apelantovu apelaciju kao nedopuštenu, jer iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji nije proizlazilo da ima osnova za ponovno odlučivanje, s obzirom da je Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine riješena apelacija apelanta podnesnea zbog istog pitanja.

9. U skladu sa navedenim Ustavni sud zapaža da je navedenom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2285/07 riješio apelaciju apelanta koja se odnosi na isto pitanje koje je predmet ove apelacije. Apelant nije Ustavnom sudu predočio navode ili dokaze koji ukazuju da postoji osnov da Ustavni sud o istim pitanjima ponovo odlučije, nego se uz navođenje istih argumenata u apelaciji žali što nedopustivo dugo traju postupci izvršenja pravosnažnih odluka, presude Osnovnog suda broj P-

745/82 od 27. februara 1990. godine koja je postala pravosnažna presudom Višeg suda broj Gž-

604/90 od 4. novembra 1991. godine. Stoga Ustavni sud zaključuje da se radi o istim pitanjima o kojima je Ustavni sud već odlučivao, donošenjem Odluke o o dopustivosti i meritumu broj AP 2285/07 od 17. septembra 2009. godine, kao i rješenja o neizvršenju Odluke Ustavnog suda broj AP 2285/07 od 9. jula 2010. godine, a iz navoda ili dokaza iznesenih i u ovoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizilazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4238/10 (H. L.) | Sudska praksa | Aktio