Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1386/10 (I. Č.,B.T.,M. S.,S. S.,M. Đ.,Fabrika glinice „Birač“ a.d. Zvornik i V. D., mldb. M. D., mldb. M. D. i mldb. M. D.,P. L. i N. S.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Suvlasništvo
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1386/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 1386/10, rješavajući apelaciju Irfana Čavkića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Irfan Čavkić, protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj GŽ-269/04 od 8. februara 2010. godine;

B.T., protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900009 07 Gž od 6. marta 2008. godine;

Mirja Simić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-08-001468 od 2. februara 2010. godine;

Sahbija Salihović, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-09-000926 od 8. aprila 2010. godine;

Mesud Đozić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000702 od 20. maja 2010. godine;

Fabrika glinice „Birač“ a.d. Zvornik, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 000542 09 Uvp od 5. jula 2010. godine; Fabrika glinice „Birač“ a.d. Zvornik, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 000464 09 Uvp od 5. jula 2010. godine;

Vera Desančić, mldb. Mladen Desančić, mldb. Milica Desančić i mldb. Milan Desančić, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 003312 10 Gz od 20. augusta 2010. godine;

Petra Lazić, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 002084 09 Gž od 5. novembra 2010. godine, i

Nedjeljko Sulić, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 028385 09 Gž od 21. oktobra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 1386/10

1. Irfan Čavkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 19. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj GŽ-269/04 od 8. februara 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi utvrđivanja prava vlasništva na poslovnom prostoru, uknjižbe, predaje u posjed i povrata dijela kupoprodajne cijene. U toku postupka je utvrđeno da predmetni poslovni prostor nije bio predmet kupoprodaje niti tendera, te da je apelant, kao kupac, propustio obavijestiti tuženog o nedostacima i tako izgubio prava koja mu po tom osnovu pripadaju.

AP 1396/10

2. B.T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bileća, kojeg zastupa Rato Runjevac, advokat iz Trebinja, podnio je 8. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900009 07 Gž od 6. marta 2008. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik teretnog vozila i obavezan apelant da mu preda u posjed predmetno vozilo. U toku postupka je utvrđeno da je tužitelj vlasnik teretnog vozila koji se nalazio u apelantovom posjedu, te je na osnovu člana 47. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, usvojen tužiteljev tužbeni zahtjev. Nadalje, u postupku je utvrđeno da na strani apelanta nisu bili ispunjeni uslovi za sticanje prava vlasništva od nevlasnika na osnovu relevantnih zakonskih odredbi.

AP 1831/10

3. Mirja Simić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Livna, koju zastupa Mile Ivančić, advokat iz Livna, podnijela je 17. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 070-0-

Rev-08-001468 od 2. februara 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantičina tužba radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini. U toku postupka apelantica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na jedan od načina propisan Zakonom o vlasničko-pravnim odnosima, niti je dokazala da je njena majka bila vlasnica iste. Stoga apelantičina majka nije mogla ugovorom o doživotnom izdržavanju prenijeti pravo vlasništva na apelanticu, pa je navedeni ugovor bio bespredmetan. AP 3125/10

4. Sahbija Salihović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, koju zastupa Muhamed Lišić, advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnijela je 19. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 097-0-Gž-09-000926 od 8. aprila 2010. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 30. oktobra i 20. novembra 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da su apelantica i drugi tužitelji stekli prava vlasništva na nekretninama, što je tuženi bio dužan priznati i dozvoliti da se uknjiže, te je tuženi obavezan da apelantici i drugim tužiteljima isplati određene iznose na ime troškova parničnog postupka. Apelantica osporava navedenu odluku u dijelu koji se odnosio na troškove postupka, smatrajući da su isti pogrešno obračunati i da joj je trebao biti dosuđen veći novčani iznos.

AP 3657/10

5. Mesud Đozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 25. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 070-0-Rev-09-000702 od 20. maja 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi utvrđivanja prava vlasništva na poslovnom prostoru, uknjižbe i isplate. U toku postupka je utvrđeno da je osnovan prigovor pasivne legitimacije na strani prvotuženog i iz tog razloga odbijena apelantova tužba protiv prvotuženog. U odnosu na drugotuženog, apelantov tužbeni zahtjev za utvrđivanje vlasništva odbijen je zato što nisu bili ispunjeni zakonski uslovi za sticanje prava vlasništva u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. Nadalje, apelantov tužbeni zahtjev za isplatu novčanih sredstava uloženih u predmetni poslovni prostor je odbijen iz razloga što nisu bili ispunjeni uslovi za sticanje bez osnova u smislu člana 210. Zakona o obligacionim odnosima.

AP 4089/10

6. Fabrika glinice „Birač“ a.d. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. septembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 12 0 U 000542 09 Uvp od 5. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je pravo vlasništva u korist trećeg lica na zemljištu na kome je upisano pravo raspolaganja u korist apelanta. U toku postupka je utvrđeno da predmetne nekretnine, prije gradnje od strane trećeg lica, nisu bile privedene krajnjoj namjeni, odnosno, u svrhu za koju su bile eksproprisane.

AP 4090/10

7. Fabrike glinice „Birač“ a.d. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 17. septembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Vrhovnog suda RS broj 12 0 U 000464 09 Uvp od 5. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je pravo vlasništva u korist trećeg lica na zemljištu na kome je bilo upisano pravo korištenja u korist apelantovog pravnog prednika. U toku postupka je utvrđeno da predmetne nekretnine, prije gradnje od strane trećeg lica, nisu bile privedene krajnjoj namjeni, odnosno, u svrhu za koju su bile eksproprisane.

AP 5119/10

8. Vera Desančić, mldb. Mladen Desančić, mldb. Milica Desančić i mldb. Milan Desančić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradiške, koje zastupa Draginja Selak, advokat iz Gradiške, podnijeli su 15. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 003312 10 Gz od 20. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini, što su apelanti i ostali tuženi bili dužni priznati, određeno da će se izvršiti uknjižba prava vlasništva, te je odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev za izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva. U toku postupka je utvrđeno da je tužiteljičin pravni prednik imao vlasnički posjed predmetnih nekretnina i da su ispunjeni uslovi za sticanje prava vlasništva održajem u smislu odredbe člana 28. stav . 4. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.

AP 5280/10

9. Petra Lazić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Rume, Republika Srbija, koju zastupa Adis Ribić, advokat iz Travnika, podnijela je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 P 002084 09 Gž od 5. novembra 2010. godine. Apelantica je dopunila apelaciju 8. maja 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojena je tužba tužitelja protiv apelantice radi utvrđenja vlasništva nekretnina i upisa, a odbijena apelantičina protivtužba protiv tužitelja radi predaje u posjed nekretnine. U toku postupka je utvrđeno da je tužitelj sa apelantičinim prednikom zaključio kupoprodajni ugovor koji nije ovjeren u sudu, da je isplatio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu i da od 1978. godine nesmetano koristi i posjeduje predmetne nekretnine kao savjesni posjednik. Stoga je zaključeno da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za sticanje prava vlasništva dosjelošću na osnovu člana 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima. AP 5931/10

10. Nedjeljko Sulić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Tomislav Zelić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 24. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 028385 09 Gž od 21. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova tužba radi utvrđenja suvlasništva na nekretnini, uknjižbe i fizičke diobe iste. U toku postupka je utvrđeno da apelant nije dokazao da je mu je predmetna nekretnina vansudskom nagodbom pripala u posjed i vlasništvo sa 1/2 dijela, niti da je stekao pravo suvlasništva na osnovu dosjelošću.

Spajanje predmeta

11. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1386/10.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispi ta da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1386/10 (I. Č.,B.T.,M. S.,S. S.,M… | Sudska praksa | Aktio