Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2641/10 (R.N.,B. O.,J. D.,J. R.,S. M.,DOO “OBUĆA“ Zvornik)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2641/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 2641/10, rješavajući apelacije R.N.i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: R.N., protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 059248 10 Gz od 28. maja 2010. godine;

Boško Ostojić, protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Mal 006011 10 Gz od 16. juna 2010. godine;

Jozo Dolić, protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 006873 10 Gž od 27. augusta 2010. godine;

Jovo Radojko, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Mal 010952 10 Gž 2 od 21. septembra 2010. godine;

Sara Marinović, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Mal 003917 09 Gz od 13. oktobra 2010. godine, i

DOO “OBUĆA“ Zvornik, protiv presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 59 0 Ps 021784 10 Pž od 15. oktobra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 2641/10

1. R.N. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 29. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 059248 10 Gz od 28. maja 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 26. jula 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime duga za isporučenu toplotnu energiju. U toku postupka je utvrđeno da je tužitelj izvedenim dokazima dokazao osnovanost svojih potraživanja za isporuku toplotne energije apelantu, a apelant nije dokazao da je grijanje u njegovom stanu bilo nezadovoljavajuće, odnosno, nije bilo u skladu sa Opštim i tehničkim uslovima za isporuku toplotne energije tužitelja.

AP 3643/10

2. Boško Ostojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sokoca, podnio je 21. augusta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 Mal 006011 10 Gz od 16. juna 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime duga za neplaćenu RTV taksu. U toku postupka visina duga je utvrđena na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga, koji dug apelant nije nikad isplatio, a utvrđeno je da se apelant, u toku spornog perioda, nije obraćao tužitelju u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama da dokaže da ne posjeduje RTV prijemnik.

AP 5130/10

3. Jozo Dolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Davor Kovač, advokat iz Ljubuškog, podnio je 16. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 006873 10 Gž od 27. augusta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime isporučene električne energije. U toku postupka redovni sudovi su utvrdili da tužiteljevo potraživanje za isporučenu električnu energiju nije zastarjelo, te su obavezali apelanta na isplatu. AP 5199/10

4. Jovo Radojko (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, kojeg zastupa Milorad Đurđević, advokat iz Dervente, podnio je 17. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Mal 010952 10 Gž 2 od 21. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime duga za neplaćenu RTV taksu. U toku postupka visina duga je utvrđena na osnovu izvoda iz poslovnih knjiga, koji dug apelant nije nikad isplatio, a utvrđeno je da apelant se nije obraćao tužitelju u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama da dokaže da ne posjeduje RTV prijemnik.

AP 5400/10

5. Sara Marinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 1. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Mal 003917 09 Gz od 13. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i obavezana apelantica da isplati tužitelju određeni novčani iznos na ime duga za utrošenu vodu i usluge kanalizacije. U toku predmetnog postupka redovni sudovi su izvedenim dokazima nesporno utvrdili osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja i obavezali apelanticu na isplatu.

AP 5884/10

6. DOO “OBUĆA“ Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 23. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presude Višeg privrednog suda u Banjoj Luci broj 59 0 Ps 021784 10 Pž od 15. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i obavezan apelant na isplatu određenog novčanog iznosa na ime isporučene vode, dok je predmet u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu iznosa preko dosuđenog vraćen na ponovni postupak, te je odbačena apelantova protivtužba. U toku postupka je utvrđeno da je tužitelj vršio apelantu uslugu snadbijevanja vodom i da apelant nije vršio nikakve pismene reklamacije na isto, te je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je u dijelu preko dosuđenog vraćen na ponovni postupak, iz razloga što prvostepeni sud nije obrazložio iz kojih razloga je odbio tužiteljev tužbeni zahtjev preko dosuđenog. S druge strane, utvrđeno je da je apelantova protivtužba nedopuštena, jer apelant u toku postupka nije dokazao da je svoje potraživanje prijavio u stečajnom postupku i da je isto osporeno od strane stečajnog upravnika. Spajanje predmeta

7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2641/10.

Apelacioni navodi

8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2641/10 (R.N.,B. O.,J. D.,J. R.,S. M.,DOO… | Sudska praksa | Aktio