Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2778/10 (E.Č.,D. L.,F. K.,ZZ „Sitnica“ Sitnica,D. R. i Z.T.)
Odluka donesena 05. 11. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Obligaciono- pravni odnosi
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2778/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj 2778/10, rješavajući apelaciju E.Č. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
E.Č., protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž- 08-000 284 od 5. februara 2009. godine;
Dragoljub Lukić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-001 197 od 17. juna 2010. godine;
Faketa Kurto, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-000047 od 13. jula 2010. godine;
ZZ “Sitnica” Sitnica, protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 Mal 002134 10 Gz od 15. oktobra 2010. godine;
Drago Reljić, protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Mal 003291 09 Gz od 12. oktobra 2010. godine;
Z.T., protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 005666 10 Gž od 30. novembra 2010. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 2778/10
1. E.Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice, podnio je 6. jula 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-000 284 od 5. februara 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da tužitelju isplati određeni novčani iznos na ime naknade materijalne štete, koja je za tužitelja proistekla iz nepoloženih novčanih sredstava premije za ispostavljene police osiguranja po osnovu zaključenih ugovora o osiguranju između apelanta, kao zaposlenika tužitelja i trećih lica tokom 2001. godine. U toku postupka pred sudovima, istaknuto je da je apelant u ime tužitelja zaključivao ugovore o osiguranju i preuzimao rizik naplativosti premija, jer mu je to bilo u opisu poslova i zadataka, te da je zbog toga odgovoran za štetu pričinjenu nepolaganjem sredstava premije, kao i da njegova povećana odgovornost proizlazi iz odredbe člana 18. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, dok se odgovornost za štetu cijeni po odredbi člana 158. Zakona o obligacionim odnosima.
AP 3873/10
2. Dragoljub Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Gradiške, podnio je 9. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-001 197 od 17. juna 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 11. oktobra 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obavežu da mu na ime razlike neisplaćenih penzija za period od 1. jula 1990. godine do 28. februara 2007. godine, solidarno isplate određeni novčani iznos. Naime, prvostepeni sud je konstatovao, a što su u cijelosti prihvatili i potvrdili drugostepeni i Vrhovni sud, da je potraživanje apelanta za isplatu penzija u periodu od 1. jula 1990. godine do 3. marta 2003. godine zastarjelo, dok se, s druge strane, počev od 1. oktobra 2002. godine penzija isplaćuje apelantu po rješenju trećetuženog, koje sud ne može preispitivati.
AP 4328/10
3. Faketa Kurto (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa zajednička advokatska kancelarija Amir Salihagić i Armin Mušija, podnijela je 7. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070- 0-Rev-09-000047 od 13. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom djelimično je usvojena revizija tužene i obje nižestepene presude su preinačene tako što je tužbeni zahtjev apelantice za naknadu štete na ime ulaganja u adaptaciju poslovnog prostora u određenom novčanom iznosu odbijen kao neosnovan, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena. Vrhovni sud je naveo da je odluku donio u smislu člana 185. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima. AP 73/11
4. ZZ „Sitnica“ Sitnica (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mirjana Savić, advokat iz Mrkonjić Grada, podnijela je 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 Mal 002134 10 Gz od 15. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je odbijen sa zahtjevom za naknadu štete u određenom novčanom iznosu, kao i sa sporednim zahtjevom za naknadu zakonskih zateznih kamata, te je utvrđeno da je Ugovor o trajnoj proizvodnoj saradnji u stočarskoj proizvodnji zaključen između apelanta i tuženog dana 31. decembra 1999. godine raskinut po samom zakonu. U obrazloženju presude, Okružni sud je istakao da je odluku donio u smislu čl. 125. stav 1., 132. stav 1. i 137. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima.
AP 213/11
5. Drago Reljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amira Trajanovska, advokat iz Tuzle, podnio je 15. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Mal 003291 09 Gz od 12. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se tuženi obaveže da mu nadoknadi materijalnu štetu u određenom novčanom iznosu, nastalu zbog nezakonitog odustajanja tuženog od ponude radi kupnje automobila, uslijed čega je apelant automobil kupio kod druge auto kuće i čime je bio izložen dodatnim troškovima.
AP 635/11
6. Z.T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Jerko Čilić, advokat iz Ljubuškog, podnio je 4. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 Mal 005666 10 Gž od 30. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom naloženo je tuženom da popravi nanesenu štetu na nekretnini apelanta, na način da mu isplati određeni novčani iznos, dok je tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa odbijen. Predmetnu odluku Kantonalni sud je donio u smislu čl. 8. i 433. stav 1. Zakona o parničnom postupku.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2778/10.
Apelacioni navodi
8. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić