Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3894/10 (B.S.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3894/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj 3894/10, rješavajući apelaciju B.S. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

B.S., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 025167 09 Rev od 20. jula 2010. godine;

Mario Jukić, protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 000979 10 Gz od 16. septembra 2010. godine;

Lenka Petrić, protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Mal 026841 10 Gž od 9. decembra 2010. godine;

Zdravko Palalić, protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 Mal 000520 10 Gz od 29. oktobra 2010. godine;

Slobodan Marković, protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002856 od 30. marta 2010. godine;

Rudnik kaolina „Motajica“ a.d. Kobaš-Srbac, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 004571 10 Rev od 15.

novembra 2010. godine;

“Toroman” d.o.o. Travnik, protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 006685 09 Pž od 24. marta 2010.

godine;

Udruženje građana “Milićanin”, protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Mals 000 475 11 Pž od 31.

marta 2011. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 3894/10

1. B.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Mario Bogdanović, advokat iz Mostara, podnio je 13. septembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 Ps 025167 09 Rev od 20. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da isplati tužitelju određeni novčani iznos na ime duga za utrošenu električnu energiju za vrijeme od 1. novembra 2003. godine do 31. januara 2008. godine. Naime, Vrhovni sud je istakao da je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije, istican od strane apelanta tokom postupka, te je primjenom odredbi člana 248. Zakona o parničnom postupku reviziju odbio.

AP 170/11

2. Mario Jukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gubera, kojeg zastupa Slaven Jukić, advokat iz Livna, podnio je 11. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 000979 10 Gz od 16. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi, na ime isplaćenog duga oštećenom, isplati određeni novčani iznos, kao regresni dug. Naime, Kantonalni sud je donio odluku u smislu člana 211. Zakona o obligacionim odnosima, pozivajući se osim tog člana i na član 940. Zakona o obligacionim odnosima u kojem je navedeno da u slučaju osiguranja od odgovornosti, osiguravatelj odgovara za štetu nastalu osiguranim slučajem samo ako treća oštećena osoba zahtjeva njenu naknadu. U prilog tome, Kantonalni sud je naveo da iz činjenica predmeta proizlazi da je apelant samovoljno isplatio naknadu štete oštećenom, a nije morao istu isplatiti tako da predmetna isplata ne obavezuje tuženog na isplatu regresnog duga.

AP 303/11

3. Lenka Petrić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente, koju zastupa Milorad Đurđević, advokat iz Dervente, podnijela je 19. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 Mal 026841 10 Gž od 9. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obavezana je apelantica da tužitelju na ime duga za neplaćenu RTV taksu za period od februara mjeseca do septembra mjeseca 2009. godine isplati određeni novčani iznos. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pobijanu presudu donio pravilnom primjenom važećeg materijalnog prava, uslijed čega se ukazao neosnovanim žalbeni razlog apelantice zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je zato odlučio u skladu sa odredbom člana 226. Zakona o parničnom postupku.

AP 323/11

4. Zdravko Palalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Goran Marić, advokat iz Banja Luke, podnio je 24. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 75 0 Mal 000520 10 Gz od 29. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da tužitelju na ime glavnog duga po osnovu pružene komunalne usluge odvoza smeća, isporuke vode i korišćenja i održavanja kanalizacije isplati određeni novčani iznos.

AP 365/11

5. Slobodan Marković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, Republika Srbija, podnio je 24. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-07-002856 od 30. marta 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 5. juna 2013. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom tuženi je obavezan isplatiti apelantu iznos od 218,60 KM, umjesto iznosa od 1.218,60 KM dosuđenog prvostepenom presudom, na osnovu više naplaćenog iznosa na ime posredovanja u prodaji apelantovog stana. Predmetnu odluku, Kantonalni sud je donio u smislu člana 229. stav 4. Zakona o parničnom postupku. AP 382/11

6. Rudnik kaolina „Motajica“ a.d. Kobaš-Srbac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Mile Antonić, advokat iz Banja Luke, odnosno zajednička advokatska kancelarija Mile Kovačevića i Marice Đukanović, iz Gradiške, podnio je 28. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 004571 10 Rev od 15. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da tužitelju po osnovu vansudskog poravnanja isplati određeni novčani iznos, te je istaknuto da je pobijana presuda zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava i da nije zahvaćena povredama odredaba parničnog postupka, pa je, shodno tome, revizija apelanta odbijena kao neosnovana u smislu člana 248. Zakona o parničnom postupku.

AP 441/11

7. „Toroman“ d.o.o. Travnik (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik, direktor Emir Toroman, podnio je 31. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 Ps 006685 09 Pž od 24. marta 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan primarni tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi da mu isplati dug u određenom novčanom iznosu, a potom je odbijen kao neosnovan i eventualni tužbeni zahtjev apelanta da se obaveže tuženi da mu omogući demontažu i preuzimanje tende koja se nalazi ispred ugostiteljskog objekta u Travniku, čiji vlasnik je tuženi, i da mu tuženi isplati određeni novčani iznos na ime naknade za upotrebu tuđe stvari za određeni vremenski period.

AP 1244/11

8. Udruženje građana „Milićanin“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, podnio je 12. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 61 0 Mals 000 475 11 Pž od 31. marta 2011. godine. Apelant je dopunio apelaciju više puta. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan da isplati tužitelju određeni novčani iznos na ime duga za neplaćenu RTV taksu, za ukupno deset mjeseci tokom 2007. i 2008. godine. Naime, Viši privredni sud je konstatovao da je, s obzirom da prvostepeni sud nije počinio povrede odredaba parničnog postupka i da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, žalbu valjalo odbiti i potvrditi osporenu presudu shodno odredbi člana 226. Zakona o parničnom postupku.

Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3894/10.

Apelacioni navodi

10. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

14. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3894/10 (B.S.) | Sudska praksa | Aktio