Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4330/10 (M. S.,N. S.,„Amika“ d.o.o. Derventa,Z.P. i V.D.,S. B. i D. N.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Radni spor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Radni odnos
  • Prava iz radnog odnosa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4330/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj 4330/10, rješavajući apelaciju Melihe Smailović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Meliha Smailović, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 025084 09 Rev od 7. jula 2010. godine;

Nuraga Suljagić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001981 od 30. novembra 2010. godine; “Amika” d.o.o. Derventa, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 P 016236 09 Rev od 22. decembra 2010. godine;

Z.P., protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 045796 11 Rev od 25. aprila 2012. godine;

V.D., protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 001006 10 Rsž od 27. januara 2011. godine;

Slavko Berberović, protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-08-000 273 od 20. januara 2009. godine;

Dragan Nikić, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000256 09 Rev od 15. februara 2011. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 4330/10

1. Meliha Smailović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banja Luke, podnijela je 6. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 025084 09 Rev od 7. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom revizija tuženih je djelimično usvojena i preinačena je drugostepena presuda tako što je žalba tuženih djelimično uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim su obavezani tuženi da apelantici solidarno, na ime naknade štete, isplate određeni novčani iznos, te je tužba apelantice u tom dijelu odbačena. Naime, Vrhovni sud je istakao da je, zbog toga što iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su nižestepene presude, u pogledu odluke o zahtjevu za isplatu plate i drugih primanja po osnovu rada, zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer je meritorno suđeno o zahtjevu iz neblagovremene tužbe, donio odluku u smislu odredbe člana 250. stav 1. u vezi sa članom 67. tačka 2. Zakona o parničnom postupku i članom 105. Zakona o radu (član 118. prečišćenog teksta). AP 290/11

2. Nuraga Suljagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Edina Jusufović, advokat iz Tuzle, podnio je 19. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-09-001981 od 30. novembra 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju više puta. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta usmjeren na pobijanje rješenja, donesenih od strane stečajnog upravnika, nakon otvorenog stečajnog postupka nad tuženim, o prestanku radnog odnosa apelantu od 19. septembra 2005. godine, rješenja od 17. septembra 2005. godine, te otkazu ugovora o radu i to rješenje od 17. oktobra 2005. godine kojim je odbijen prigovor apelanta izjavljen na rješenje od 27. septembra 2005. godine. Vrhovni sud je donio odluku u smislu člana 248. Zakona o parničnom postupku.

AP 810/11

3. „Amika“ d.o.o. Derventa (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa zakonski zastupnik, direktor Slobodan Jovanović, podnio je 18. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 84 0 P 016236 09 Rev od 22. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom revizija tužiteljice je djelimično usvojena i obje nižestepene presude su preinačene na način da je djelimično usvojen tužbeni zahtjev, te je utvrđeno da je nezakonita odluka direktora apelanta od 12. oktobra 2007. godine o otkazu ugovora o radu i obavezan je apelant da vrati tužiteljicu na rad i rasporedi je na poslove koji odgovaraju njenim stručnim i radnim sposobnostima i isplati joj naknadu plate za određeni vremenski period u određenom novčanom iznosu, kao i da uplati doprinose nadležnom Fondu PIO i Fondu zdravstvenog osiguranja za određeni vremenski period.

AP 1115/11 i AP 2141/12

4. Z.P. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Smiljana Moravac-

Babić, advokat iz Banja Luke, podnio je 7. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 045796 10 Gz od 31. januara 2011. godine. Nakon toga, apelant je 6. juna 2012. godine, u istoj pravnoj stvari, podnio apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 045796 11 Rev od 25. aprila 2012. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je, odnosnom u jednom dijelu odbačen kao neblagovremen, tužbeni zahtjev apelanta za poništenje rješenja o njegovom udaljenju iz preduzeća i rješenja direktora i odluke Upravnog odbora tuženog na osnovu kojih mu je prestao radni odnos, te nametanje obaveze tuženom da ga vrati na rad i isplati naknadu plate i toplog obroka za vremenski period u kojem nije radio i da za njega uplati doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja.

AP 1277/11

5. V.D. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, koju zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnijela je 15. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 Rs 001006 10 Rsž od 27. januara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime neisplaćene otpremnine isplati određeni novčani iznos. Naime, Okružni sud je istakao da pobijana presuda nema nedostataka na koje se ukazuje žalbom, a niti onih na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na osnovu člana 226. Zakona o parničnom postupku, odlučio kao u izreci presude.

AP 1854/11

6. Slavko Berberović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Obrad Ristić, advokat iz Nevesinja, podnio je 19. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-08-000 273 od 20. januara 2009. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu tuženi na ime troškova prevoza na relaciji Ortiješ-Gacko-Ortiješ za određeni vremenski period isplati određeni novčani iznos. Predmetnu odluku, Okružni sud je donio u smislu člana 226. Zakona o parničnom postupku.

AP 1929/11

7. Dragan Nikić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Skugrića, Općina Modriča, kojeg zastupa Živan Blagojević, advokat iz Šamca, podnio je 26. aprila 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000256 09 Rev od 15. februara 2011. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se poništi kao nezakonito rješenje disciplinske komisije tuženog od 26. oktobra 2007. godine o izricanju apelantu mjere prestanka radnog odnosa, te da se naloži tuženom da ga vrati na rad i da ga rasporedi na poslove i radne zadatke šumarskog tehničara i da mu isplati naknade na ime izgubljenih plata i drugih primanja iz radnog odnosa za određeni vremenski period, kao i da se utvrdi da je apelant kod tuženog zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme sa danom 16. novembra 2007. godine, pa da mu je s toga tuženi dužan isplatiti sve plate i druga primanja počev od 16. novembra 2007. godine do povratka na rad.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 4330/10.

Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4330/10 (M. S.,N. S.,„Amika“ d.o.o… | Sudska praksa | Aktio