Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5600/10 („SMING INVEST“- Inženjering i promet d.o.o. Banjaluka,„PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk i “SM-Promet” d.o.o. Pelagićevo)
Odluka donesena 05. 11. 2013.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni spor
- Komunalna taksa
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5600/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
05. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 5600/10, rješavajući apelaciju „SMING INVEST“- Inženjering i promet d.o.o. Banjaluka i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: „SMING INVEST“- Inženjering i promet d.o.o. Banjaluka, protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000170 09 Uvp od 3. novembra 2010. godine;
„PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 000382 08 Uvp od 14. jula 2010. godine; “SM-Promet” d.o.o. Pelagićevo, protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001516 10 U od 25. novembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP 5600/10
1. „SMING INVEST“- Inženjering i promet d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ranko Miletić, advokat iz Banjaluke, podnio je 14. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 000170 09 Uvp od 3. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom okončan je postupak koji je apelant pokrenuo radi ostvarivanja prava na vraćanje plaćenog poreza na promet nepokretnosti po osnovu više zaključenih ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stanova u Banjaluci. U postupku je utvrđeno da je apelant zaključio više ugovora o prodaji nepokretnosti podobnoj za promet na koje je poreski organ pravilnom primjenom poreske stope obračunao porez, te da se u konkretnom slučaju radi o oporezivom prometu nepokrentosti, a ne o neoporezivom udruživanju radi izgradnje, kako apelant tvrdi, zbog čega nisu ispunjeni zakonski uslovi za povrat plaćenog poreza.
AP 5736/10
2. „PREMIER WORLD SPORT“ d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Sanja Iličić-Likenda i Gorjana Šajin, advokatice iz Čitluka, podnio je 17. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 06 0 U 000382 08 Uvp od 14. jula 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom apelant je obavezan na plaćanje komunalne takse za istaknutu firmu za osam prodajnih mjesta u Travniku za 2006. godinu. U postupku je utvrđeno da je apelant u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o komunalnim taksama, te Zakona o pripadnosit javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, iako ima sjedište firme na području drugog kantona, obavezan plaćati taksu za istaknutu firmu na poslovnim i drugim objektima u godišnjem iznosu na području kantona gdje obavlja svoju djelatnost i na kojem se nalaze njegova prodajna mjesta.
AP 443/11
3.“SM-Promet” d.o.o. Pelagićevo (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 27. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 U 001516 10 U od 25. novembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov zahtjev za povrat kamate koju je apelant platio na ime neblagovremeno plaćenih poreskih obaveza. U postupku je utvrđeno da se, suprotno apelantovim navodima u predmetnom zahtjevu, na njegov slučaj ne može primijeniti Zakon o otpisu potraživanja kojim se otpisuju potraživanja po osnovu kamata na neplaćene poreske obavez dospjele do 31. decembra 2007. godine pod uslovom izmirenja glavnog duga do 31. decembra 2009. godine, jer je navedeni zakon stupio na snagu 12. maja 2009. godine, a apelant je svoje poreske obaveze izmirio 1. aprila 2009. godine, tj. prije stupanja na snagu navedenog zakona.
Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5600/10.
Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić