Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/10 (V.I.,H. J.,D. K.,A. L.,P. S. iz Čitluka i „TRGOVINA LIP TRADE“ Čitluk,E. N. i R. J.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-688/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine, u predmetu broj AP 688/10, rješavajući apelacije V.I. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: V.I., protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 08 0 K 000066 09 Kžk od 3. decembra 2009. godine;

Hajrudin Junuzović i Merima Ramić, protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 001347 09 Kž 5 od 17. februara 2010. godine;

Dragan Knežević, protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 023616 10 KZ od 9. aprila 2010. godine;

Armin Lerić, protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 K 007208 10 Kz od 16. septembra 2010. godine;

Paško Sušac i „TRGOVINA LIP TRADE“ Čitluk , protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj KPŽ-01/10 od 2. septembra 2010. godine;

Ernad Nukić, protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 K 007208 10 Kz od 16. septembra 2010. godine, i

Rajko Jeličić, protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 011737 10 Kž od 16. septembra 2010. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 688/10

1. V.I. (u daljnjem tekstu: apelant), smješten u Kazneno-popravnom zavodu Zenica, kojeg zastupa Zdravko Rajić, advokat iz Mostara, podnio je 22. februara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud FBiH) broj 08 0 K 000066 09 Kžk od 3. decembra 2009. godine. Apelant je dopunio apelaciju 21. februara, 13. i 25. jula, te 7. augusta 2012. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 166. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina. AP 1390/10

2. Hajrudin Junuzović (u daljnjem tekstu: prvoapelant) iz Srebrenika, kojeg zastupa Asim Ibrelić, advokat iz Tuzle, i Merima Ramić (u daljnjem tekstu: drugoapelantica) iz Srebrenika, podnijeli su 19. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Vrhovnog suda FBiH broj 03 0 K 001347 09 Kž 5 od 17. februara 2010. godine. Apelanti su dopunili apelaciju 27. aprila 2010., 17. i 24. januara 2011., te 20. aprila 2013. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, prvoapelant je proglašen krivim za krivično djelo navođenje na prostituciju iz člana 210. stav 4. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH, a prvoapelant i drugoapelantica kao saizvršioci su proglašeni krivim za produženo krivično djelo navođenje na prostituciju iz člana 210. stav 4. u vezi sa stavom 1. KZFBiH u vezi sa članom 31. KZFBiH i za krivično djelo navođenje na prostituciju iz člana 210. stav 1. KZFBiH u vezi sa članom 31. KZFBiH. Prvoapelantu je izrečena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, a drugoapelantici kazna zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca.

AP 2708/10

3. Dragan Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Anto Petrušić, advokat iz Zenice, podnio je 7. juna 2010. godine podnesak Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 023616 10 KZ od 9. aprila 2010. godine, koji je prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU-32/10, ali je nakon popunjavanja obrasca apelacije 2. jula 2010. godine formiran apelacioni predmet. U krivičnom postupku, koji je rezultirao osporenom konačnom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo mučenje i ubijanje životinja iz člana 318. stav

1. KZ FBiH, pa mu je izrečena uvjetna osuda, kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca koja se neće izvršiti ako apelant u roku od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne učini novo krivično djelo, i mjera sigurnosti oduzimanja predmeta.

AP 5136/10

4. Armin Lerić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Ivan Tomić, advokat iz Mostara, podnio je 17. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 K 007208 10 Kz od 16. septembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za produženo krivično djelo prevare iz člana 294. stav 1. KZ FBiH u sticaju sa krivičnim djelom krivotvorenja isprave iz člana 373. stav 1. KZ FBiH, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja kazna se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od jedne godine ne počini neko novo krivično djelo, te je zajedno s drugim optuženim obavezan vratiti prevarom uzete stvari ili isplatiti određeni novčani iznos oštećenoj na ime imovinsko-pravnog zahtjeva.

AP 5185/10

5. Paško Sušac iz Čitluka i „TRGOVINA LIP TRADE“ Čitluk (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant ili apelanti), koje zastupa Žarko Bulić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. novembar 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj KPŽ-01/10 od 2. septembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, prvoapelant je proglašen krivim za krivično djelo porezna utaja iz člana 273. stav 1. KZ FBiH i krivično djelo porezna utaja iz člana 210. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), sve u vezi sa članom 53. KZ BiH, pa mu je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna se neće izvršiti ukoliko apelant u roku od tri godine ne počini neko novo krivično djelo, i jedinstvena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 KM, kao sporedna kazna, te je određeno da se od prvoapelanta oduzima imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog djela. Osporenom presudom je dalje drugoapelant proglašen odgovornim za krivično djelo porezna utaja iz člana 273. stav 1. KZ FBiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 KM, te je u odnosu na apelante odbijena optužba za krivična djela porezna utaja iz člana 273. stav 1. KZ FBiH.

AP 5555/10

6. Ernad Nukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Semir Kajtaz, advokat iz Mostara, podnio je 10. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 K 007208 10 Kz od 16. septembra 2010. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim da je počinio u sticaju produženo krivično djelo krivotvorenja isprave iz člana 373. stav 1. KZ FBiH i produženo krivično djelo prevare iz člana 294. stav 1. KZ FBiH, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, oduzeti predmeti upotrijebljeni za počinjenje krivičnog djela, te je zajedno s drugim optuženim obavezan vratiti prevarom uzete stvari ili isplatiti određeni novčani iznos oštećenoj na ime imovinsko-pravnog zahtjeva.

AP 5912/10

7. Rajko Jeličić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, trenutno na izdržavanju kazne u KPZ Banjaluka, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 011737 10 Kž od 16. septembra 2010. godine. Apelant je dopunio apelaciju 28. januara 2011. godine. U krivičnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom, apelant je proglašen krivim za krivično djelo prevare u službi iz člana 339. stav 2. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, te mu oduzeta imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

Spajanje predmeta

8. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 688/10.

Apelacioni navodi

9. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti se u predmetnim apelacijama pozivaju na različite procesne garancije iz člana 6. Evropske konvencije, a svoje navode o povredama tih prava, u suštini, argumentiraju tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., pravo na slobodu i sigurnost ličnosti, pravo na djelotvoran pravni lijek, itd.), ali ni ove navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-688/10 (V.I.,H. J.,D. K.,A. L.,P. S. iz… | Sudska praksa | Aktio