Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1979/10 (C.Č.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Nema povrede
Član 3. EK i član II/3.b) Ustava BiH (Zabrana mučenja)
  • Naknada štete
  • Istraga
  • Krivični postupak
  • Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1979/10

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1979/10, rješavajući apelaciju C.Č., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 15, člana 59 stav 2 alineje 1 i 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija C.Č. podnesena zbog nepreduzimanja aktivnosti nadležnih organa s ciljem otkrivanja i procesuiranja lica koja su odgovorna za njeno nezakonito lišavanje slobode u toku rata u Bosni i Hercegovini.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija C.Č. podnesena radi naknade materijalne i nematerijalne štete zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. C.Č. (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Zvornika podnijela je 24. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepreduzimanja aktivnosti nadležnih organa s ciljem otkrivanja i procesuiranja lica koja su odgovorna za njeno nezakonito lišavanje slobode u toku rata u Bosni i Hercegovini, kao i zbog naknade materijalne i nematerijalne štete.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) zatraženo je 28. marta 2011. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Tužilaštvo BiH je 13. aprila 2011. godine dostavilo odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Tužilaštva BiH dostavljen je apelantkinji 17. oktobra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Iz predmetne apelacije proizilazi da je apelantkinja živjela u selu Rujići, opština Kladanj, do 22. maja 1992. godine, kada ju je zajedno sa ostalim mještanima tog sela zarobila policija, koju je predvodio S.M., komandir Policijske stanice Stupari. Iz apelacije dalje proizilazi da je apelantkinja nakon toga odvedena u Stupare, gdje je zajedno sa ostalim zarobljenim licima smještena u stanove koje su prethodno, zbog ratnih okolnosti, napustili njihovi stanari, da je u sobama boravilo po nekoliko ljudi, da su muškarce odvodili na ispitivanje i da su ih tukli, te da je sve to trajalo do 27. jula 1993. godine, kada su razmijenjeni putem Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.

7. Centar javne bezbjednosti Bijeljina je, povodom navedenog događaja, podnio Tužilaštvu BiH Izvještaj broj 12-02/4-230-523/07 KU-505 od 4. juna 2007. godine, koji je dopunjen 14. oktobra 2007. godine.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelantkinja smatra da su joj povrijeđena prava iz člana II/3a), b), d), f), g), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine kojiem odgovaraju čl. 2, 3, 5 i 8 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja navodi da je predmetni izvještaj, povodom navedenog događaja, podnesen Tužilaštvu BiH u toku 2007. godine, a da još uvijek nije dobila nikakvu odluku. Takođe, apelantkinja navodi da joj je u toku rata uništena imovina, te da joj je, usljed psihičkih trauma za vrijeme boravka u logoru, narušeno zdravstveno stanje. S obzirom na to, apelantkinja traži naknadu materijalne štete u iznosu od 100.000,00 KM i naknadu nematerijalne u iznosu od 80.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Tužilaštvo BiH je navelo da je 29. decembra 2010. godine donesena Naredba o sprovođenju istrage u predmetu broj KT-RZ-168/07, te da je od tada saslušano više od 20 svjedoka. Tužilaštvo BiH je istaklo da se istraga u navedenom krivičnom predmetu sprovodi na 10 različitih lokaliteta, da se predmet tiče lišavanja slobode, zarobljavanja više stotina ljudi, te da se radi o osjetljivim istražnim radnjama koje se sprovode. Tužilaštvo BiH je navelo da je potrebno saslušati još najmanje 30 svjedoka i sprovesti veći broj istražnih radnji da bi se mogla donijeti tužilačka odluka u navedenom predmetu.

V. Relevantni propisi

10. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) relevantne odredbe glase: Član 17.

Tužilac je dužan preduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Član 35.

(1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.

(2) Tužilac ima pravo i dužan je da:

a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza.

b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, […]

d) zahtijeva dostavljanje informacija od strane državnih organa, preduzeća, pravnih i fizičkih lica u Bosni i Hercegovini, […] (3) U skladu sa stavom 1. i 2. ovog člana svi organi koji učestvuju u istrazi dužni su da o svakoj preduzetoj radnji obavijeste Tužioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

Dopustivost u odnosu na postupak koji se vodi pred Tužilaštvom BiH

13. Ispitujući dopustivost apelacije, koja u ovom dijelu pokreće ozbiljna pitanja kršenja apelantkinjinog prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu apelantkinjine navode da još uvijek nije dobila nikakvu odluku u vezi sa predmetnim izvještajem koji je podnesen Tužilaštvu BiH 2007. godine, dakle, da nema informacije o tome da li je Tužilaštvo BiH preduzelo poslove iz svoje nadležnosti radi procesuiranja lica koja se dovode u vezu sa njenim zarobljavanjem u toku rata, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

Dopustivost u odnosu na naknadu štete

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u dijelu koji se odnosi na naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

16. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može da se smatra konačnom. Korišćenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

17. U pogledu apelantkinjinog zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete, Ustavni sud ukazuje da je apelantkinja imala mogućnost da podnese tužbu nadležnom sudu radi naknade štete u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Međutim, u konkretnom slučaju apelantkinja je podnijela apelaciju Ustavnom sudu, a da prethodno nije pokrenula odgovarajući postupak pred nadležnim sudom radi zaštite svojih prava, te samim tim nije došla do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.

18. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 15 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII. Meritum

19. Apelantkinja smatra da su joj, zbog nepreduzimanja aktivnosti nadležnih organa vlasti da otkriju i procesuiraju odgovorne za događaje opisane u predmetnoj apelaciji, povrijeđena prava iz člana II/3a), b), d), f), g), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3, 5 i 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

20. U konkretnom slučaju Ustavni sud će prvo ispitati apelantkinjine navode u pogledu kršenja člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije.

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

b) Pravo da ne budu podvrgnuta mučenju ili nehumanom i ponižavajućem postupku ili kazni.

22. Član 3 Evropske konvencije glasi:

Niko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Ustavni sud ukazuje da je identično činjenično i pravno pitanje razmatrao u predmetu broj AP 3067/09 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3067/09 od 20. decembra 2012. godine, objavljena u "Službenom glasniku BiH" broj 10/13, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Naime, u navedenoj odluci Ustavni sud je, ispitujuće navode (apelanata u tom predmetu) o kršenju prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, između ostalog, naveo da proceduralno pozitivna obaveza države, prema članu II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 3 Evropske konvencije, zahtijeva od državnih organa da iskoriste sve mogućnosti i preduzmu sve razumno ostvarive korake kako bi se utvrdili, rasvijetlili i djelotvorno istražili svi sporni događaji, pa tako i sporni događaji iz apelacija. U konkretnom slučaju to nameće obavezu državnim organima, prije svega nadležnim tužilaštvima, da, prije svega, istraže sporne događaje i zavisno od rezultata istraga donesu odgovarajuće odluke na osnovu kojih će se, u zavisnosti od ishoda istrage, odgovorni procesuirati i primjereno kazniti. Ustavi sud posebno naglašava da navedeno podjednako uključuje i obavezu nadležnih tužilaštava da, u skladu s relevantnim odredbama Zakona o krivičnom postupku, donesu odluku o obustavi istrage ukoliko nema dokaza da su određena lica počinila predmetna krivična djela. U konkretnom slučaju, polazeći od pozitivne obaveze države da, prema članu 3 Evropske konvencije, prije svega djelotvorno istraži predmetne događaje, Ustavni sud zapaža da se u vezi s događajima opisanim u apelacijama trenutno vode istražni postupci, da su, kako to proizilazi iz odgovora Tužilaštva BiH, pojedini postupci u završnoj fazi, da se radi o složenim predmetima koji se dopunjavaju novim dokazima, da postoje objektivne okolnosti koje otežavaju sprovođenje osjetljivih istražnih radnji zbog proteka vremena. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su tokom rata na području Bosne i Hercegovine učinjena teška i masovna kršenja međunarodnog humanitarnog prava, što je kao posljedicu imalo gubitak života mnogih ljudi, veliki broj lica se još vodi kao nestalo, kao i druge povrede osnovnih ljudskih prava i sloboda, kao što su opisani događaji iz apelacija, te je pred nadležnim organima veliki i složen zadatak da sve te događaje rasvijetle, istraže i procesuiraju. Dakle, s obzirom na sve navedeno, uzimajući u obzir odgovore Tužilaštva BiH da su istražni postupci u toku i da su sa aspekta pozitivne obaveze države nesporno preduzete i još uvijek se preduzimaju odgovarajuće mjere na rasvjetljavanju događaja iz apelacije, i pored činjenice da istražni postupci još nisu okončani, Ustavni sud navode apelanata o neaktivnosti nadležnih organa na rasvjetljavanju događaja iz apelacija i dovođenje tih navoda u kontekst kršenja prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije smatra neosnovanim (tač. 38 i 39 Odluke).

23. S obzirom na to da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 3067/09 u cijelosti odnose i na ovu odluku, budući da su i u konkretnom predmetu, kako to jasno proizilazi iz odgovora Tužilaštva BiH, preduzete određene aktivnosti, odnosno da se i dalje preduzimaju aktivnosti s ciljem okončanja istražnog postupka, da se radi o složenom predmetu u kojem se istražuje veći broj lokacija o zarobljavanju većeg broja lica, te da je na te okolnosti potrebno saslušati veći broj svjedoka i preduzeti više istražnih radnji, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja ove odluke u pogledu apelantkinjinih navoda, poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da su apelantkinjini navodi o kršenju prava iz člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije neosnovani.

Ostali navodi Apelantkinja smatra da su joj povrijeđena i prava iz člana II/3a), d), f), g), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 5 i 8 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantkinja nije posebno obrazložila te navode, već da se njeni navodi, u suštini, temelje na istim razlozima koje je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud, podržavajući sopstvenu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali gotovo identična pravna pitanja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2156/10 od 28. februara 2013. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), ukazuje da su i ovi apelantkinjini navodi neosnovani.

VIII. Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja člana II/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3 Evropske konvencije, jer su nadležni organi preduzeli odgovarajuće aktivnosti s ciljem da rasvijetle okolnosti događaja opisanog u apelaciji, odnosno da i dalje preduzimaju aktivnosti s ciljem da okončaju istražni postupak, čime nadležni organi ispunjavaju svoje obaveze u skladu s pozitivno-pravnim propisima. S druge strane, činjenica da predmetni postupak još nije rezultirao donošenjem adekvatne tužilačke odluke, posmatrana u svjetlu iznesenog i navoda Tužilaštva BiH (da se radi o kompleksnom i složenom predmetu), u ovom trenutku nije mogla uticati na drugačije odlučenje.

25. Na osnovu člana 16 stav 4 tačka 15 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1979/10 (C.Č.) | Sudska praksa | Aktio