Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2031/12 (D. G.)
Odluka donesena 05. 11. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2031/12
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2031/12, rješavajući apelaciju Dževada Galešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dževada Galešića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 I 015192 10 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 32 0 I 015192 10 I, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dževad Galešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 I 015192 10 I.
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je 16. maja 2012. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 1. augusta 2012. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 2. novembra 2012. godine.
II.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je posredstvom opunomoćenika 24. marta 2010. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne i izvršne Presude Općinskog suda broj P-2354/05 od 22. oktobra 2007. godine koja je preinačena Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0-Gž-08- 000036 od 15. januara 2010. godine. U prijedlogu za izvršenje apelant je tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika „Elektromontaža“ d.o.o. Tuzla (u daljem tekstu: izvršenik) radi naplate duga na osnovu potraživanja iz radnog odnosa, a koje izvršenje će se provesti popisom i prodajom pokretnih stvari izvršenika.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 32 0 I 015192 10 I od 10. maja 2010. godine usvojio apelantov prijedlog za izvršenje, a izvršenik je 21. maja 2010. godine uložio prigovor protiv navedenog rješenja.
8. Apelant je pismenim podnescima od 4. novembra 2010. godine, 18. novembra 2010. godine, 28. septembra 2011. godine, 7. decembra 2011. godine i 23. decembra 2011. godine urgirao postupanje Općinskog suda po navedenom predmetu.
9. Rješenjem od 28. juna 2012. godine Općinski sud je odlučio o prigovoru izvršenika, a predmet je upućen sudskom izvršitelju na postupanje.
10. Iz predočenih dokumenata proizlazi da izvršni postupak nije okončan.
III.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Općinskog suda o njegovom prijedlogu, došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant, između ostalog, navodi da Općinski sud do dana podnošenja apelacije, i pored brojnih pismenih urgencija, nije odlučio o prigovoru izvršenika koji je izvršenik uložio 21. maja 2010. godine. Imajući u vidu da izvršni postupak traje duže od dvije godine, apelant potražuje naknadu štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 300,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je izložio tok predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Također, Općinski sud napominje da je 30. jula 2009. godine u sudu evidentirano 94.486 neriješenih izvršnih predmeta od čega se 80.136 odnosi na izvršne predmete iz kategorije komunalnih predmeta, kao i da Općinskom sudu nedostaje veći broj sudskih izvršitelja.
IV.Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik FBiH» br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 8.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
V.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom predmetu apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravomoćne presude od 24. marta 2010. godine, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VI.Meritum
18. Apelant smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom došlo do povrede njegovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zatim, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
21. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
a) Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlogom koji je u Općinskom sudu zaprimljen 24. marta 2010. godine pokrenuo predmetni izvršni postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jesu tri godine i sedam mjeseci.
b) Analiza dužine trajanja postupka
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (realizacija potraživanja iz radnog odnosa), Ustavni sud smatra da se konkretni predmet ne može smatrati osobito složenim.
24. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant više puta urgirao hitno postupanje u navedenom predmetu (podnescima od 4. novembra 2010. godine, 18. novembra 2010. godine, 28. septembra 2011. godine, 7. decembra 2011. godine i 23. decembra 2011. godine), te zaključuje da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja ovog postupka.
25. Dalje, ocjenjujući postupanje redovnog suda, Ustavni sud primjećuje da nakon što je u relativno kratkom roku donio Rješenje o izvršenju od 10. maja 2010. godine, Općinski sud je tek nakon prijema apelacije na odgovor, odnosno nakon proteka više od dvije godine, odlučio o prigovoru izvršenika, a potom predmet proslijedio sudskom izvršitelju na postupanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, u skladu sa odredbom člana 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovi svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravomoćnošću predmetni izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena ni nakon proteka tri godine i sedam mjeseci. Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira na to radi li se o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
26. Imajući u vidu navode Općinskog suda, Ustavni sud naglašava da veliki broj neriješenih izvršnih predmeta (ukupno 94.486 neriješenih predmeta) i nedovoljan broj sudskih izvršitelja ne mogu predstavljati dovoljno opravdanje za dužinu predmetnog izvršnog postupka. Osim toga, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34).
27. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, nedjelotvornost suda, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi i od velikog značaja za apelanta, Ustavni sud zaključuje da je, zbog dužine izvršnog postupka, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete
28. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju apelant potražuje zbog dužine trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
d) Ostali navodi
29. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, svode na navode o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku, što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnoj tački ove odluke. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati da li je došlo do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada Općinski sud nije okončao predmetni izvršni postupak ni nakon tri godine i sedam mjeseci iako se izvršni postupak, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra hitnim, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, te kad se takvo neopravdano trajanje izvršnog postupka može pripisati isključivo ponašanju prvostepenog suda.
31. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić