Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3772/11 (N. C.)
Odluka donesena 05. 11. 2013.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3772/11
Apelacija
Odluka o meritumu
05. 11. 2013.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3772/11, rješavajući apelaciju N. C., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija N. C.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću pod brojem 017-0-I-06-004611.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, po hitnom postupku, okonča postupak u predmetu broj 017-0-I-06-004611, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. N. C. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Emina Cerić, advokat iz Bihaća, podnio je 23. septembra 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 017-0-I-06-004611.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 30. septembra 2011. godine i 28. augusta 2013. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 17. oktobra 2011. godine i 25. septembra 2013. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 26. oktobra 2011. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je, kao tražilac izvršenja, 21. novembra 2006. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude tog suda broj Ps-191/03 od 31. marta 2004. godine. Apelant je u prijedlogu za izvršenje tražio da sud dozvoli izvršenje protiv izvršenika d.o.o. "CITRUS" Bihać (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi prinudne naplate duga u iznosu od 32.939,30 KM s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, i to pljenidbom, procjenom i prodajom izvršenikovih dionica koje ima na emitentu d.o.o. "Rad" Cazin.
7. Općinski sud je Rješenjem broj 017-0-I-06-004611 od 16. februara 2007. godine odredio predloženo izvršenje i odredio da će se pljenidba izvršenikovih dionica obaviti dostavom rješenja o izvršenju Registru vrijednosnih papira u FBiH Sarajevo (u daljnjem tekstu: Registar), koji će izvršiti upis da je na izvršenikovim dionicama zasnovano založno pravo u korist apelanta.
8. Izvršenik je 2. marta 2007. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 16. februara 2007. godine.
9. Općinski sud je Zaključkom broj 017-0-I-06-004611 od 21. marta 2007. godine naložio izvršeniku da u roku od osam dana od dana prijema zaključka dopuni – ispravi prigovor na način pobliže naveden u samom zaključku.
10. Kako izvršenik u ostavljenom roku nije postupio po zaključku suda, Općinski sud je donio rješenje od 4. maja 2007. godine kojim je izvršenikov prigovor odbacio.
11. Nakon toga, Općinski sud je Zaključkom broj 017-0-I-06-004611 od 31. maja 2007. godine naložio apelantu da uplati na ime troškova procjene dionica vještaku iznos od 300,00 KM. Apelant je postupio po nalogu suda 14. juna 2007. godine.
12. Općinski sud je zaključkom od 3. septembra 2007. godine odredio prodaju izvršenikovih dionica uz posredovanje ovlaštenog brokera "AA Kapital Brokers" d.d. Bihać, i to u obimu koji bude potreban za namirenje apelantovih potraživanja koja u vrijeme donošenja zaključka iznose 53.000,00 KM.
13. Iz stanja spisa proizlazi da je zaključak Općinskog suda od 3. septembra 2007. godine dostavljen i Registru, koji je svojim pismenim podneskom od 18. septembra 2007. godine obavijestio sud da je primio zaključak suda i utvrdio da su izvršenikove dionice koje su predmet prodaje već založene u korist trećeg lica prije donošenja rješenja o izvršenju, te da je time ograničen njihov promet, jer je založno pravo na izvršenikovim dionicama upisano 8. jula 2004. godine kao sredstvo obezbjeđenja kredita po Ugovoru o kreditu zaključenog između izvršenika i Hypo Steinermark Kraftfarzeuge und Mashinenleasing GmBH.
14. Općinski sud je podneskom od 15. oktobra 2007. godine obavijestio Registar da je dužan postupiti po zaključku suda, jer ranije zasnovano založno pravo na dionicama koje su predmet prodaje u ovom izvršnom postupku ne predstavlja smetnju za provođenje izvršenja.
15. Registar je pismenim podneskom od 22. oktobra 2007. godine ponovo obavijestio Općinski sud da predmet izvršenja ne mogu biti stvari koje su izvan prometa jer su izvršenikove dionice već založene u korist navedene banke, te da će postupiti po rješenju suda kada se steknu uslovi za prodaju izvršenikovih dionica, te da će shodno članu 134. Zakona o izvršnom postupku provesti postupak radi namirenja više tražilaca izvršenja onim redoslijedom kako su njihova rješenja o izvršenju dostavljena u Registar na provođenje.
16. Kako Registar nije postupio po rješenju o izvršenju Općinskog suda i pored više upozorenja, Općinski sud je donio rješenje od 11. decembra 2007. godine kojim je Registru, zbog ometanja suda u provođenju izvršnih radnji, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 KM, a odgovornom licu
– direktoru Miroslavu Džidiću novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 KM.
17. Protiv navedenog rješenja Registar i Miroslav Džidić (u daljnjem tekstu: kažnjena lica) su podnijeli žalbu, nakon čega je spis dostavljen Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanja po žalbi. Kantonalni sud je Dopisom broj 001-0-GŽ-08-000062 od 22. septembra 2009. godine vratio spis Općinskom sudu s nalogom da se žalba ima smatrati prigovorom zbog pogrešne pravne pouke date osporenim rješenjem.
18. Općinski sud je rješenjem od 26. aprila 2010. godine prigovor kažnjenih lica odbio u cijelosti kao neosnovan.
19. Rješavajući po žalbi kažnjenih lica podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 01 0 I 004821 10 Gž od 28. marta 2011. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepeno rješenje potvrdio.
20. Nakon toga, apelant je 12. aprila, 16. maja i 6. jula 2011. godine urgirao kod Općinskog suda, zahtjevajući da sud naloži Registru da izvršenikove dionice pusti u prodaju.
21. Odlučujući o reviziji kažnjenih lica izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je donio Rješenje broj 70 0 I 001640 11 Rev od 10. aprila 2012. godine kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu.
22. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud podneskom od 30. januara 2013. godine Registru naložio da bez odlaganja postupi po rješenju Općinskog suda.
23. Pismenim podneskom od 11. februara 2013. godine Registar je ponovo obavijestio Općinski sud da ne može postupiti po nalogu suda jer su izvršenikove dionice na kojima je određeno izvršenje pod založnim pravom strane banke, koja još nije dala nalog za njihovu prodaju na tržištu vrijednosnih papira niti je predložila brisanje založnog prava koje je ranije upisano.
24. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant smatra da mu je u ovom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo hronologiju izvršnog postupka koji je u toku, te istakao da se u izvršni postupak neopravdano i neosnovano umiješao Registar, tako da Općinski sud do dana podnošenja apelacije nije ništa poduzeo i učinio da se postupak okonča. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak, kao i da naloži Unsko-sanskom kantonu da mu na ime nematerijalne štete zbog toga što predmet nije okončan u razumnom roku isplati iznos od 2.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
26. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 17. oktobra 2011. godine opisao hronologiju izvršnog postupka, istaknuvši da je proveo sve izvršne radnje profesionalno i u skladu sa svim zakonskim propisima. Općinski sud je predložio da se apelacija u cijelosti odbije kao neosnovana.
27. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju od 25. septembra 2013. godine istaknuo da izvršni postupak još uvijek nije okončan, ali ne krivicom suda već zbog pogrešnog tumačenja Registra koji uporno tvrdi da su izvršenikove dionice na kojima je određeno izvršenje već založene u korist Hypo Steinermark Kraftfarzeuge und Mashinenleasing GmBH i da su time ograničene za promet na tržištu vrijednosnih papira. Zatim, Općinski sud je istaknuo da je više puta nalagao Registru da sporne izvršenikove dionice prebaci na račun brokerske kuće koja je prethodno određena, ali Registar to ni do dana slanja odgovora na apelaciju nije uradio, i dalje tvrdeći da založene izvršenikove dionice nisu u prometu i ne mogu biti predmet prenosa na račun brokerske kuće s kojeg bi se vršila njihova prodaja, pošto one ne mogu biti predmet njihovog založnog prava na dionicama koje služe kao sredstvo obezbjeđenja za povrat višemilionskog kredita. Općinski sud je također istaknuo da su zbog nepostupanja po njegovom nalogu Registru i odgovornom licu izrečene novčane kazne.
V.Relevantni propisi
28. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine FBiH» 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
29. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
31. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
32. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog činjenice da izvršni postupak povodom njegovog prijedloga za izvršenje pravosnažne presude, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, traje nerazumno dugo.
33. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
34. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
37. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud okončao predmetni izvršni postupak. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. novembra 2006. godine pokrenuo izvršni postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste šest godina i 11 mjeseci. Analiza razumnosti trajanja postupka
39. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovih potraživanja popisom, pljenidbom i prodajom izvršenikovih dionica), Ustavni sud smatra da se konkretan predmet može smatrati relativno složenim.
40. Što se tiče ponašanja redovnog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud izvršni postupak nije okončao ni nakon šest godina i 11 mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno (vidi Evropski sud, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a.
41. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud nakon gotovo tri mjeseca (16. februara 2007. godine) od prijema prijedloga za izvršenje odredio predloženo izvršenje, protiv kojeg je izvršenik izjavio prigovor 2. marta 2007. godine. Kako izvršenikov prigovor nije bio uredan, Općinski sud mu je zaključkom od 21. marta 2007. godine naložio da ga dopuni – ispravi, a kada to nije uradio u ostavljenom roku, Općinski sud je rješenjem od 4. maja 2007. godine prigovor odbacio. Nakon toga, Općinski sud je zaključkom od 3. septembra 2007. godine (nakon nešto više od šest mjeseci od donošenja rješenja o izvršenju) odredio prodaju izvršenikovih dionica, pa je zaključak 18. septembra 2007. godine dostavljen Registru na izvršenje. Registar je više puta (18. septembra, 22. oktobra i 21. novembra 2007. godine) obavještavao sud da su izvršenikove dionice, koje su predmet prodaje, već založene u korist trećeg lica, dok je Općinski sud, nakon više upozorenja zbog ometanja suda u provođenju izvršnih radnji (15. oktobra i 9. novembra 2007. godine), donio rješenje kojim je Registru i odgovornom licu izrekao novčane kazne. Ustavni sud zapaža da su nakon toga kažnjena lica izjavila žalbu koja je odbijena kao neosnovana rješenjem Općinskog suda od 26. aprila 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 28. marta 2011. godine, kao i da je Vrhovni sud rješenjem od 10. aprila 2012. godine odbacio reviziju kao nedopuštenu. Nakon toga, Općinski sud je podneskom od 30. januara 2013. godine naložio Registru da postupi po rješenju suda, međutim, Registar je pismenim podneskom od 11. februara 2013. godine, ponovo, obavijestio sud da ne može postupiti po nalogu suda. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju izvršnog postupka i istaknuo da je proveo sve izvršne radnje profesionalno i u skladu sa svim zakonskim propisima. Općinski sud je predložio da se apelacija u cijelosti odbije kao neosnovana. Također, sud je u odgovoru naveo da predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan, ali ne krivicom suda već zbog pogrešnog tumačenja Registra, kao i da je više puta nalagao Registru da sporne izvršenikove dionice prebaci na račun brokerske kuće koja je prethodno određena, ali Registar to ni do dana slanja odgovora na apelaciju nije uradio. Međutim, i pored navedenih okolnosti koje su objektivno doprinijele dužini postupka, Ustavni sud podsjeća na to da se, u skladu s članom 64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Iz navedenog, Ustavni sud smatra da iz dostavljene dokumentacije nije vidljivo da je izvršenje dovršeno provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava, niti da je Općinski sud obavijestio apelanta da nije moguće provesti odobreno izvršenje, tj. da postoji bilo koji razlog za obustavu izvršenja.
42. U vezi s navedenim, Ustavni sud smatra da obaveza suda da odobri i provede izvršenje, koje je prema relevantnim odredbama ZIP-a određeno na temelju pravosnažne presude Općinskog suda broj Ps-191/03 od 31. marta 2004. godine, nije iscrpljena samo donošenjem rješenja o izvršenju, već se ova obaveza suda sastoji i u preduzimanju daljih mjera i radnji koje kao rezultat imaju okončanje (dovršenje) izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud ponovo podsjeća da se, u skladu s članom
64. ZIP-a, izvršni postupak smatra dovršenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. U konkretnom slučaju, a na osnovu svega predočenog Ustavnom sudu, očigledno je da odluka čijom bi se pravosnažnošću izvršni postupak smatrao dovršenim u smislu navedene zakonske odredbe nije donesena.
43. Ocjenjujući sve navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud, i uz činjenicu da izvršni postupak traje šest godina i 11 mjeseci, nije dovršio izvršni postupak u smislu relevantnih odredaba ZIP-a i koji pri tom nije naveo razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
44. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
45. Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, Ustavni sud smatra da je odluka kojom se utvrđuje kršenje apelantovih ustavnih prava i nalog da se bez daljnjeg odlaganja okonča izvršni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
46. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelantove navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.
VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje pravosnažne presude trajao duže od šest godina i 11 mjeseci iako se, i prema domaćem zakonu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret prvostepenom sudu.
48. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić