Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4311/13 (H. K.)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4311/13

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 4311/13, rješavajući apelaciju Hajrudina Kasumovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Hajrudina Kasumovića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka broj I-08-2422/01.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske – Odsjek Banja Luka da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj I-08-2422/01, u skladu s članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Hajrudinu Kasumoviću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

Nalaže se Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka i Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o mjerama koje su preduzete s ciljem da se izvrši ova odluka.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Hajrudin Kasumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupaju Branislav Kostić i Sanjin Kostić, advokati iz Banje Luke, podnio je 21. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka izvršenja odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine. Apelant je, takođe, podnio zahtjev da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud naložio Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) da odmah, bez odlaganja, izvrši Odluku CRPC-a broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine i apelanta uvede u posjed predmetnog stana.

II.Činjenično stanje

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

3. Iz stanja spisa proizilazi da je Odlukom CRPC broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine potvrđeno je da je apelant 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu u ulici Braće Lastrić broj 6 (sada Kninska broj 6) u Banjoj Luci.

4. Rješavajući po apelantovom zahtjevu od 13. juna 2001. godine za izvršenje CRPC odluke, Odsjek je donio Zaključak broj I-08-2422/01 od 28. maja 2003. godine, kojim je po službenoj dužnosti prekinut postupak izvršenja do donošenja pravosnažne sudske odluke u skladu s članom 2 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica.

5. Apelant je 24. septembra 2008. godine obavijestio Odsjek da je sudski spor koji je pokrenuo privremeni korisnik spornog stana pravosnažno okončan Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-668/03 od 16. januara 2008. godine, te je zatražio da se nastavi prekinuti postupak izvršenja CRPC odluke.

6. Apelant je ponovo 19. decembra 2008. godine podnio zahtjev Odsjeku za nastavak prekinutog postupka izvršenja CRPC odluke.

7. S obzirom da Odsjek nije postupio po navedenom zahtjevu, apelant je 22. februara 2012. godine Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) podnio žalbu zbog ćutnje administracije.

8. Kako Ministarstvo nije postupilo po navedenoj žalbi, apelant je 24. aprila 2012. godine uputio urgenciju sa zahtjevom da taj organ postupi po žalbi.

9. Nakon toga, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 18.05/2-R 55/12 od 17. maja 2012. godine kojim je apelantovu žalbu zbog ćutnje administracije odbacilo kao nedopuštenu.

10. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 009757 12 U od 28. juna 2013. godine uvažena je apelantova tužba, rješenje Ministarstva poništeno i predmet je vraćen Ministarstvu na ponovni postupak.

11. Odlučujući u ponovnom postupku, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 18.05/2-R 104/13 od 9. jula 2013. godine kojim je apelantova žalba uvažena i naloženo Odsjeku da donese zaključak o nastavku prekinutog postupka izvršenja odluke CRPC-a broj 634-202-1/1 od 1. maja 2001. godine.

12. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije okončan postupak u konkretnom predmetu.

III.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka izvršenja CRPC odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant ističe kako su svi zakonski i razumni rokovi za izvršenje CRPC odluke davno protekli, te kako ni nakon deset godina nije uspio da u jednom razumnom roku redovnim putem ostvari zaštitu svojih prava i uđe u posjed stana na kom ima stanarsko pravo i koji je ujedno njegov jedini dom. Apelant smatra da su zbog neažurnosti i opstrukcije službenih lica Odsjeka povrijeđena njegova osnovna ljudska prava. Istovremeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, te obaveže Republiku Srpsku da mu na ime naknade štete isplati iznos od po 300,00 KM mjesečno počev od 16. januara 2008. godine pa do uvođenja u posjed predmetnog stana.

IV.Relevantni propisi

14. Zakon o opštem upravnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Pri vođenju postupka i rješavanju u upravnim stvarima organi su dužni da strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava drugih lica, niti u suprotnosti sa javnim interesom.

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 206.

Kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a pre donošenja rešenja nije potrebno sprovoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može doneti rešenje bez odlaganja (rešavanje prethodnog pitanja i dr.), organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od mesec dana računajući od dana predaje urednog zahteva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen drugi rok. U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahteva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, organ je dužan doneti rešenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od dva meseca, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.

15. Zakon o upravnim sporovima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 109/05) u relevantnom dijelu glasi:

Član 17.

Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnom propisu određenom kraćem roku donio rješenje po žalbi stranke protiv rješenja prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljem roku od 15 dana po ponovljenom traženju, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad po njenom zahtjevu nije donio rješenje prvostepeni organ u roku utvrđenom zakonom, protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odgađanja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 59.

Sud postupa po zahtjevu hitno i na način kojim se, poštujuci osnovna načela postupka, obezbjeđuje efikasna zaštita prava i interesa gradana.

16. U Zakonu o izvršenju odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica («Službeni glasnik RS» br. 31/99, 39/00, 65/01 i 39/03) relevantne odredbe glase:

Član 2.

(1) Odluke Komisije postaju konačne danom njihovog donošenja.

Član 3.

(1) Izvršenje odluka Komisije provodi se upravnim putem na zahtjev lica iz člana 4. st. 1. ili 2. (tražilac izvršenja).

(3) Upravni organ nadležan za imovinskopravne poslove u općini u kojoj se nalazi imovina izvršava odluke Komisije koje se odnose na nekretnine u vlasništvu građana, odnosno stanove na kojima postoji stanarsko pravo, po zahtjevu tražioca izvršenja.

Član 7.

(6) Ako je tražilac izvršenja podnio kod nadležnog organa uprave zahtjev za povrat u posjed iste imovine ili stana u skladu sa Zakonom o korišćenju napuštene imovine, te ukoliko to lice naknadno podnese odluku Komisije na izvršenje, nadležni organ uprave će spojiti postupke za izvršenje koji se odnose na obje odluke i donijeti zaključak o dozvoli izvršenja u skladu sa ovim članom. V.Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U skladu s članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

20. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu, navodeći da mu je povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku", zato što upravni i sudski organi nisu okončali postupak pokrenut po njegovom zahtjevu za izvršenje odluke CRPC od 1. maja 2001. godine. Iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 1, 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VI.Meritum

22. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku prekršeno pravo na pravično suđenje zbog nedonošenja odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

Pravo na suđenje u razumnom roku

23. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […] Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud prije svega smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. U konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Odsjek donio odluku povodom njegovog zahtjeva za izvršenje CRPC odluke, odnosno po zahtjevu za nastavak izvršnog postupka, odnosno da li je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

26. Postupak je pokrenut zahtjevom apelanata od 13. juna 2001. godine, te je zaključkom Odsjeka broj I-08-2422/01 od 28. maja 2003. godine prekinut zbog rješavanja prethodnog pitanja, budući da je privremeni korisnik upućen na parnicu, koja je okončana Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj P-668/03 od 16. januara 2008. godine. Nakon toga apelant je 24. septembra 2008. godine zatražio nastavak postupka koji, prema stanju u spisu, do donošenja ove odluke još nije okončan. Dakle, cjelokupan postupak povodom zahtjeva apelanata traje 12 godina i četiri mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati s aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se postupak vodi povodom apelantovog zahtjeva za izvršenje odluke CRPC-a, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju radi o složenijem predmetu.

28. Dalje, Ustavni sud zapaža da u spisu ništa ne ukazuje na to da je apelant u konkretnom slučaju na bilo koji način doprinio dužini postupka pred upravnim organima i Okružnim sudom.

29. U pogledu postupanja Okružnog suda i organa uprave, Ustavni sud zapaža da prvostepeni organ uprave zahtjev apelanata nije riješio u roku koji je propisan članom 206 Zakona o opštem upravnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je o zahtjevu apelanata, podnesenom 13. juna 2001. godine, prvostepeni organ odlučio tek 28. maja 2003. godine, dakle nakon gotovo dvije godine i to rješenjem kojim je prekinuo predmetni postupak. Nakon toga, apelant je podnescima od 24. septembra i 14. decembra 2008. godine tražio nastavak prekinutog postupka. Kako Odsjek nije postupio po navedenom zahtjevu, apelant je 22. februara 2012. godine Ministarstvu podnio žalbu zbog ćutanja administracije, a nakon toga i urgenciju od 24. aprila 2012. godine. Na kraju, Ministarstvo je rješenjem od 17. maja 2012. godine odbacilo kao nedopuštenu apelantovu žalbu zbog ćutanja administracije. Takođe, Ustavni sud primjećuje da je Okružni sud odlučivao o tužbi apelanta kojom je pokrenuo upravni spor protiv rješenja Ministarstva, te da je Okružni sud presudom tužbu uvažio, osporeni akt poništio i predmet vratio Ministarstvu na ponovni postupak. Iz stanja spisa proizilazi da je Ministarstvo, postupajući po presudi Okružnog suda, donijelo rješenje od 9. jula 2013. godine kojim je uvažilo apelantovu žalbu i naložilo Odsjeku da donese zaključak o nastavku prekinutog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su određene okolnosti objektivno uticale na dužinu postupka, kao što je prekid postupka izvršenja do okončanja parničnog postupka pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci u predmetu P-668/03. Međutim, i pored navedene okolnosti, uzimajući u obzir činjenicu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, kao i činjenicu da postupak, posmatrano u cjelini, traje 12 godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan, Ustavni sud smatra da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje ovoliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organa uprave, koji nisu vodili postupak na način kako je propisno Zakonom o opštem upravnom postupku (čl. 6 i 14).

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

31. U smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud izuzetno, na zahtjev apelanata, može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

32. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Shodno utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

33. S obzirom da ovaj postupak ne spada u kategoriju hitnih postupaka, te imajući u vidu da traje preko 12 godina, a da apelant traži naknadu nematerijalne štete za period od 16. januara 2008. godine, kada je Osnovni sud u Banjoj Luci riješio prethodno pitanje po tužbi privremenog korisnika, Ustavni sud smatra kako bi apelantu na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku po usvojenim kriterijumima, a u okviru apelantovog zahtjeva, za period od pet godina, odnosno od 24. septembra 2008. godine kad je podnio zahtjev Odsjeku za nastavak postupka pa do donošenja odluke Ustavnog sud trebalo isplatiti iznos od 750,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom roku» iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na dom iz člana II/3f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8 Evropske konvencije, koje apelant dovodi u vezu s pravom na pravično suđenje, budući da se ti navodi zasnivaju na istim razlozima. VII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak pred upravnim organima i sudom u upravnom sporu traje 12 godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan, a što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret upravnim organima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano Zakonom o opštem upravnom postupku.

36. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 i člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno da se posebno razmatra apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.

38. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-4311/13 (H. K.) | Sudska praksa | Aktio