Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1976/12 („Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 05. 11. 2013.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1976/12

Apelacija

Odluka o meritumu

05. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1976/12, rješavajući apelaciju „Sanitacije“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stava2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 5. novembra 2013. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija pravno lica „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je apelant pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu, a koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Mals 001124 10 Pž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 65 0 Mals 001124 10 Pž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Amila Eterović, advokat iz Sarajeva, podnijela je 28. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je apelantica pokrenula pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), a koji je u stadiju odlučivanja po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Mals 001124 10 Pž.

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog i Kantonalnog suda je 8. juna 2012. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 14. juna 2012. godine, a Općinski 4. oktobra 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 26. jula 2012. godine i 17. oktobra 2013. godine.

II.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je posredstvom opunomoćenika 23. februara 2006. godine podnijela tužbu protiv tuženog PIK5 d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate duga. Predmet je u Općinskom sudu zaprimljen u rad pod brojem 09 65 Mals 001124 06 Mals.

7. Tužba je sa prilozima dostavljena tuženom na odgovor 15. augusta 2007. godine, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 31. augusta 2007. godine. Općinski sud je pripremno ročište održao 29. septembra 2008. godine, a s obzirom na to da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje ročišta za glavnu raspravu, koja su bila zakazana za 24. novembar 2008. godine i 19. januar 2009. godine, ročište za glavnu raspravu je održano 3. marta 2009. godine.

8. Općinski sud je donio Presudu broj 09 65 Mals 001124 06 Mals od 1. aprila 2009. godine prema kojoj je tuženi dužan isplatiti apelantici iznos od 218,40 KM sa zakonskim zateznim kamatama i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 746,50 KM, a sve u roku od 15 dana od dana prijema presude.

9. Nezadovoljan presudom Općinskog suda, tuženi je 23. aprila 2009. godine podnio žalbu Kantonalnom sudu kojom u cijelosti osporava prvostepenu presudu. Općinski sud je Rješenjem od 16. juna 2009. godine tuženom vratio žalbu na ispravku i dopunu, te je ona nakon ispravke Općinskom sudu dostavljena 1. jula 2009. godine. Žalba na presudu je dostavljena apelantici na odgovor 27. augusta 2009. godine, a apelantica je odgovor na žalbu dostavila 2. septembra 2009. godine.

10. Kantonalni sud je 21. januara 2010. godine zaprimio predmet radi odlučivanja po žalbi tuženog.

11. Ustavni sud, na osnovu stanja u spisu, zapaža da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donesena odluka Kantonalnog suda po žalbi tuženog.

III. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantica smatra da je, zbog dužine trajanja postupaka, odnosno zbog nepostupanja Općinskog i Kantonalnog suda, došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica, između ostalog, navodi da je tužbu radi isplate duga podnijela prije više od pet godina zbog čega smatra da je povrijeđeno njeno pravo na suđenje u razumnom roku. Imajući u vidu navedeno, apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u iznosu od 3.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je deteljno izložio tok prvostepenog postupka koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju. Također, imajući u vidu obimnost referata, kao i procesne smetnje koje su utjecale na trajanje prvostepenog postupka, Općinski sud smatra da u njemu nije povrijeđeno apelanticino pravo na suđenje u razumnom roku.

14. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju istakao da je predmet zaprimio na postupanje 21. januara 2010. godine, te da se navedeni predmet ne nalazi na listi predmeta koji su obuhvaćeni programom za rješavanje starih i zaostalih predmeta u Kantonalnom sudu, niti ima prioritet u odnosu na ostale neriješene predmete kojih u referatu ima više od 600.

IV.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

V.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što nije okončan postupak po apelanticinoj tužbi izjavljenoj 23. februara 2006. godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VI.Meritum

20. Apelantica smatra da je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom, došlo do povrede njenog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

23. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud je li u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku povodom žalbe tuženog, odnosno nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelanticinim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

a) Period koji se uzima u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica podnijela tužbu Općinskom sudu 23. februara 2006. godine, da je prvostepeni sud donio Presudu broj 09 65 Mals 001124 06 Mals od 1. aprila 2009. godine, te da je protiv navedene presude tuženi podnio žalbu Kantonalnom sudu, koji, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučio o podnesenoj žalbi. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine postupka jeste sedam godina i osam mjeseci.

b) Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi isplate duga, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne radi o naročito složenom predmetu.

26. Ocjenjujući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud prvenstveno primjećuje da je Općinski sud u stadiju prethodnog ispitivanja tužbe imao periode izražene neaktivnosti. Naime, Općinski sud je tuženom dostavio tužbu na odgovor 15. augusta 2007. godine, dakle tek nakon godinu i šest mjeseci od podnošenja tužbe, a pripremno ročište je održao 29. septembra 2008. godine, odnosno nakon proteka više od godinu dana od dostavljanja odgovora na tužbu. Ustavni sud, također, zapaža da je, nakon zakazivanja pripremnog ročišta, Općinski sud procesne radnje preduzimao u relativno kratkim rokovima, te da je, i pored postojanja procesnih smetnji za zakazivanje ročišta za glavnu raspravu, prvostepena presuda donesena po proteku šest mjeseci od zakazivanja pripremnog ročišta, nakon čega je predmet (21. januara 2010. godine) proslijeđen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi tuženog. S tim u vezi, Ustavni sud uočava da se predmet već tri godine i osam mjeseci nalazi kod Kantonalnog suda, koji, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije donio odluku po žalbi tuženog. Dakle, sve navedeno ukazuje na to da su Općinski i Kantonalni sud propustili djelotvorno kontrolirati predmetni postupak, odnosno da su postupali suprotno odredbi člana 10. ZKP koja propisuje da je sud obavezan da provede postupak bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelantica ni na koji način nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju. Imajući u vidu navode Općinskog i Kantonalnog suda kojima se naglašava opterećenost sudova velikim brojem neriješenih predmeta, te činjenicu da navedeni predmet nije obuhvaćen programom za rješavanje starih i zaostalih predmeta na Kantonalnom sudu, Ustavni sud naglašava da navedeno ne može biti zadovoljavajuće opravdanje za dužinu predmetnog parničnog postupka. Pri tome, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Stoga, uzimajući u obzir da predmetni postupak ukupno traje sedam godina i osam mjeseci i da prema stanju spisa još uvijek nije okončan, te činjenicu da se ne radi o naročito složenom predmetu, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti», pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog roka» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

c) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

28. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju apelantica potražuje zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je već navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Kantonalnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča drugostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada parnični postupak ukupno traje sedam godina i osam mjeseci i koji, prema raspoloživim podacima, još nije okončan, pri čemu odgovornost za dužinu predmetnog postupka isključivo snose redovni sudovi koji nisu djelotvorno i efikasno kontrolirali i upravljali postupkom kako je procesnim zakonom propisano.

30. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1976/12 („Sanitacija“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio