Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2610/10 (M. P.,S. R.,BROTNJOPROMET d.o.o. Čitluk,Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko i I. B.)

Odluka donesena 19. 11. 2013.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
  • Vlasničko-pravni odnosi
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2610/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 11. 2013.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 19. novembra 2013. godineu predmetu broj AP 2610/10, rješavajući apelacije Mire Panića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Miro Panić, protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Dn 000844 10 Gž od 18. maja 2010. godine;

Sulejmani Remzi, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 004302 10 Gž od 16. septembra 2010. godine;

BROTNJOPROMET d.o.o. Čitluk, protiv dopunskog rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-000053-09 od 23. septembra 2010. godine;

Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko, protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 DN 000046 10 Gž od 27. oktobra 2010. godine, i

Ismet Begić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 P 001923 09 Gž od 23. decembra 2010. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP 2610/10

1. Miro Panić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Dervente, kojeg zastupa Slavko Mikač, advokat iz Dervente, podnio je 26. juna 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 13 0 Dn 000844 10 Gž od 18. maja 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak, i na osnovu posjedovnog lista dozvoljen upis u A popisni list parcele, te je na predmetnim nekretninama uknjiženo pravo vlasništva u korist apelanta, uz konstataciju da na predmetnim nekretninama nije utvrđeno da postoje tereti i ograničenja. U toku postupka je utvrđeno da je na zahtjev zainteresovanih lica za uspostavljanje zemljišnoknjižnog uloška, zemljišnoknjižna kancelarija provela postupak uspostave u skladu sa čl. 63. i 69. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske i čl. 13. – 18. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima Republike Srpske, te nakon proteka zakonskih rokova i na osnovu dokaza u spisu, donijela odluku. AP 5131/10

2. Sulejmani Remzi (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Nermin Dizdar, advokat iz Mostara, podnio je 17. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 Dn 004302 10 Gž od 16. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom dopušteno je na osnovu pravosnažnog rješenja o izvršenju upis u zemljišnoknjižni uložak zabilježbe izvršenja na nekretninama u apelantovom vlasništvu, a u korist tražitelja izvršenja. U toku postupka je utvrđeno da se u konkretnom slučaju nije radilo o stvarima koje su izuzete od izvršenja, odnosno, na kojima je ograničeno izvršenje.

AP 5279/10

3. BROTNJOPROMET d.o.o. Čitluk (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Častimir Mandarić, advokat iz Mostara, podnio je 26. novembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv dopunskog rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 007-0-Gž-000053-09 od 23. septembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom dopuštena je uknjižba prava korištenja na nekretninama u korist apelanta, uknjižba promjene naziva apelanta, kao nositelja prava korištenja na nekretninama, i uknjižba prava vlasništva na nekretninama u korist apelanta, te je odbijen apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na određenoj parceli na osnovu rješenja o eksproprijaciji. U toku postupka je utvrđeno da, u pogledu predmetnih nekretnina na kojima je upisano pravo korištenja u korist apelanta, iste bile upisane kao državno vlasništvo i dodijeljene kao građevinsko zemljište na korištenje radi izgradnje u korist apelantovih pravnih prednika, te da je bilo potrebno provesti postupak propisan relevantnim podzakonskim odredbama da bi se u zemljišnoj knjizi izvršile promjene - ranije državno vlasništvo u privatno vlasništvo u korist apelanta.

AP 5889/10

4. Zemljoradnička zadruga „BRKA“ Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirko Simić, advokat iz Brčkog, podnio je 24. decembra 2010. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 97 0 DN 000046 10 Gž od 27. oktobra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom dozvoljen je upis prava vlasništva u zemljišnoknjižne uloške na predmetnim nekretninama u korist Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, te brisanje upisa u pojedinim zemljišnoknjižnim ulošcima. U toku postupka je utvrđeno da je u skladu sa odredbama čl. 2. i 3. Zakona o upisu stvarnih prava, prvostepeni sud dužan po službenoj dužnosti izvršiti uknjižbu prava vlasništva u korist Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine na svim nekretninama upisanim u zemljišne knjige tog suda u situaciji kada je u B listu do stupanja na snagu navedenog Zakona, kao vlasništvo bilo upisana opštenarodna imovina, društveno vlasništvo, državno vlasništvo, vlasništvo zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije, vlasništvo društveno političkih organizacija, mjesnih zajednica i drugih pravnih osoba u društvenom ili državnom vlasništvu ili bilo koji drugi oblik vlasništva, osim privatnog, kao i po službenoj dužnosti brisati upise prava upravljanja, upotrebe i raspolaganja na istim nekretninama, bez obzira na vrstu i oblik organiziranja titulara tih prava.

AP 504/11

5. Ismet Begić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Arnaut Kočiz, advokat iz Zenice, podnio je 1. februara 2011. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 P 001923 09 Gž od 23. decembra 2010. godine. U konkretnom slučaju osporenom konačnom odlukom naloženo je zemljišnoknjižnom uredu prvostepenog suda da u predmetni zemljišnoknjižni uložak upiše zabilježbu protiv tačnosti zemljišne knjige. Naime, prvostepenim rješenjem uspostavljen je zemljišnoknjižni uložak, dozvoljena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj parceli u korist državne svojine, te uknjižba prava korištenja radi građenja u korist apelanta. U toku postupka je utvrđeno da se sporna parcela nalazila uz rijeku Bosnu i da je postojala vjerovatnoća netačnosti zemljišne knjige u pogledu upisa prava korištenja radi građenja, imajući u vidu da je relevantnim odredbama Zakona o vodama propisano da priobalni pojas širine 15 metara od granice obale predstavlja vodno dobro i da isto ne može biti predmet prometa osim pod određenim uslovima predmet ograničenog prava korištenja u formi zakupa.

Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2610/10.

Apelacioni navodi

7. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02 ), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

11. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2610/10 (M. P.,S. R.,BROTNJOPROMET d.o.o… | Sudska praksa | Aktio